Planinarska kuća Jezerce sa Zupcem (cca 1800m). Foto: Džemal Repak 1970

SADRŽAJ STRANICE

 

AKTUELNO


Trenutna situacija

20.jul 2008
Od petka (18.07.2008) na Jezercu je stalna posada od tri člana (Armin, Hido, Sherpa). Dogovoren je majstor za izlijevanje cerklaža, ploče te pripremu građe i podizanje krova. U toku je takođe izvlačenje nešto dodatnog cementa, daske, prozora, vrata, nešto potrebnog alata i pribora. Najaktuelnije informacije objavljivat će se kontinuirano na Forumu Z-2000.

28.29.juni
Odradjena planirana akcija na Jezercu. Izvuceno nesto alata, te prevlacen pjesak iz "majdana" do gradilista. U međuvremenu kontaktiran majstor, dogovori su u toku, ceka se da majstor ocjeni obim poslova i da se pogodimo za cijenu. Dosadašnja iskustva govore da su u svemu ovome majstori (bez kojih se ne može upustiti u zidanje, betoniranje i podizanje krova kad je kuća u ptanju) najosjetljivija tačka. Trenutno vjerujemo da je majstor pouzdan, ozbiljan i da će ići kako je planirano. Očekujemo slijedeću veliku akciju na završetku cerklaža, betoniranju poda i podizanju krova.

20-22.juni 2008
Ukratko: Petak, svi (Prenj, Keno, Motika, Emir, Judoka, Ardilla, Emina, Meho iz Visokog, Haso iz Lukavca, Knez, Hido i Armin) izašli na Jezerce. Zadnja grupa na Jezercu oko 22h. Motika i Emir stigli preko Skoka.

Subota, krenulo se s radom oko 8:30. Jedna ekipa u akciji kodnog naziva "Šljunak 3", a kansije u akciji "Majdan 1", a druga u akciji "Kamen 67". Rezultat: kamena po svoj prilici dosta za kraj zidanja, a šljunka s majdana treba jos 10-15 kolica.
Na kraju dana su stigli i Justahiker, Dash shapu i 3 splićanina (dali donaciju). U toku dana je prošao i Željko ZG (izvezo je jedna kolica kamena Wink) i dvojica novih momaka iz Sarajeva.

Vođa grupe, Armin, zahvaljuje učesnicima akcije s nadom da ćemo se uskoro, ako ne već i vikend 28.juna (kad je zakazana slijedeća akcija) vidjeti na Jezercu.


 

< Na vrh

 

LISTA DONATORA


Do sada prikupljeno: 17.662 KM
Ažurirano: 30.06.2008



Top-lista donatora
Pažnja: Donatori na listi su rangirani prema visini donacije

1
Zijah Kurtović (u sjećanju na Adisa Kurtovića)
2
Općina Konjic - načelnik
3
Kolba BiH
4
Extreme Summit Team BG
5
PLIVA d.o.o. / PD Bjelašnica SA / Michael G. Muller / Raiffeisen banka / Mumin Maksumić
6
Zvonimir Tomić Nona
7
Bećir Behrem
8
Iman Muftić
9
Armin Bajramović
10
Kenan Muftić
11
Zdravko Vidačković
12
Naim Logić
13
Hamid Djuzelović
14
Ljubiša Zečević
15
Miroslav Marić ZG
16
Feka Jusović
17
Haris Bašić
18
Ešref Rašidagić & family
19
Amra Muftić
20
Maja Runolist
21
Boran Pikula / Denis Vranješ Vinci&Ksenija ST / Goran Tomašev / Šejla Hasić / Siniša Ilić / Sejo Vegar, Maja Đozo / Lorenc Lori Konaj / No Limit SA / Mišo Banjac / Dino Galijašević / Halid Hujić / Sanja Mitrović
22
Slavica Ćosić BG
23
Goran Rokolj (Vankuver)
24
Dimitrije Kerić / Sandra Šapina
25
Sibel Trbić Chupo / Damir Smajić Nailovamater
26
Željko Marić Željuga
27
Samer Hajrić Justahiker, Ivan Mihaljević, Anis Hasanbegović / Azra Alagić / Jasmin Alagić / Dalvin Kadirić Motika / Ljubomir Buba Jaksic / Dino Alujević ZG / Braco Jusufović / Milenko Tomić / Ethem Joldas / Nihad Ciko / Fadil Smajić / Dragan Ilić / Suljo Pajić / Sanja Korene / Amir Variščić / Valida Durajlić / Elmir Šarić / Ranko Radić Šerpa / PD Tajan Zavidovići
28
Mak&Hanadi Oručević
29
Ivana Vujasin
30
Mirsad, Ibro, Josip, Amela
31 Leonardo Đogas (Split), Robert Jozić (Split), Josip Marina (Split)
32
Selma Kapić Kantardžić
33
Jerko Morović
34
Adis Čingić
 

< Na vrh

 

ŽIRO-RAČUN I INFORMACIJE O NAČINU UPLAĆIVANJA DONACIJA


< Na vrh

 

MOTIVACIJA


Prenj većina planinara smatra kultnom planinom, kako zbog velikog potencijala kad je u pitanju alpinizam i visokogorstvo u BiH, tako i onog što je kroz povijest ugrađeno u ove prostore. Kao što vjerovatno znate, u proceduri je i priprema za proglašenje područja Prenj (uključujući Bjelašnicu, Visočicu i Čvrsnicu) nacionalnim parkom što je svojevrsna potvrda vrijednosti ove zone.
Dom na Jezercu, zbog svog centralnog položaja, polazno je mjesto, ili "bazni kamp", kako su ga nazvali "zonzoni", za mnogobrojne ture i penjališta širom ove prelijepe planine.
Dom je na nadmorskoj visini od 1650m građen nedaleko izvora Jezerce i (sada nepostojećih) katuna podno Taraša. Pretpostavka je da je tu negdje bila planinska kuća ''Katharinen Hütte'' koja je izgrađena za vrijeme austro-ugarske vladavine u osvit planinarstva u nas.
PD ''Prijatelji prirode'' iz Sarajeva izgrađuju 1933. godine prizemnu jednosobnu planinarsku kuću na sadašnjoj lokaciji. Poslije drugog svjetskog rata kuću dograđuje Planinarski savez BIH i ustupa je 1951. na upravljanje PD ''Borašnici'' iz Konjica, ali ubrzo nakon toga je dodjeljena PD'' Prenj'' iz Mostara.
Uoči posljednjeg rata bila je pokrenuta inicijativa da se dom vrati ''Borašnici'' na upravljanje jer je bilo neprirodno da njome upravlja društvo koje je toliko dalje i tada nezainteresirano. To je pokazala i stvarnost jer je dom često nasilno otvaran baš zbog neizlazaka dežurnih iz Mostara.

Polovinom osamdesetih (uoči Nove 1986) dom nije više zaključavan, održavali su ga samoincijativno sami planinari što je dobro funkcioniralo. Inventar je uglavnom ostao netaknut, ogrevom za zimu je takođe samoinicijativno snabdjevan, popravke su radili sami planinari.
U raznim dokumentima (kao i na ploči na kući) vodi se kao planinarska kuća ali sami planinari i alpinisti su je nazivali planinarskim domom. Napravljen je od kamena i u raznim periodima proširivan, nadograđivan i različito pokrivan, do početka osamdesetih fasada je bila od šindre.

Protekle zime, otvaranjem foruma na Zone-2000, ideja o obnovi planinarske kuće Jezerce se uobličila i rezultirala sastankom na Stanarima (Bjelašnica) na kojem su prisustvovali : Amir Variščić, Amra Muftić, Armin Bajramović, Ešref Rašidagić, Kenan Muftić, Damir Smajić, Maja Veljoi Ranko Radić. Nakon toga se formira radna grupa, a nju čine: Armin Bajramović, Kenan Muftić, Maja Veljo, Zvonimir Tomić, Ranko Radić i Amir Variščić. Nakon mnoštva javnih prijedloga i komentara publiciranih na forumu Zone-2000, utvrđene su smjernice i akcija je pokrenuta. Da li će Jezercu, ne bez osnova najznačajnijem mjestu BiH planinarstva i alpinizma, biti vraćen dio onoga što je ovo mjesto dalo i što zaslužuje, u potpunsti zavisi od nas i naše podrške onima koji se ne boje ovakvog izazova.

 

Vaše neophodne komentare i prijedloge postavite na forumu Zone-2000 ''Planinarski objekti''

< Na vrh

 

SKICE OBJEKTA

Na ovoj stranici donosimo samo okvirne informacije, za detalje obratite se na kontakt@zone-2000.net, a pitanja će bit proslijeđena radnoj grupi.


Lokacija, pedesetak metara iznad ruševina stare kuće


Prvobitna verzija od koje se odustalo zbog nemogućnosti transporta
dugačke krovne konstrukcije, kao i uvjerenja da bi krov bio osjetljiv na vjetar


Konačna verzija, usklađena sa finansijskim mogućnostima, problemom
dopreme materijala kao i potrebnom funkcionalnošću



Presjek

< Na vrh

 

FOTO GALERIJA

Akcija 18.juli - ... (do daljnjeg, svi su dobrodošli) Ovaj datum je početak akcije u kojoj će dvije do tri sedmice biti stalno prisutni na Jezercu Armin, Hido i Šerpa. Majstori Davor (Čapljina) i pomoćnik Denis (Čapljina) rade punom parom. Već je dozidano još dvadesetak cm zida i do srijede će biti gotov serklaž, potom slijedi krov. Svi koji žele učestvovati, družiti se i pomoći su dobro došli.
Učsnici akcije, prva grupa: Šerpa, Hido, Armin, Željko Knez, Bobo, Čupo, Nailovamater te "plaćenici" Davor (majstor), Denis (pomoćnik), Nijaz zvani Mehki i Osman Bandić (Pazarić) konjovodac.

Transportovanje transporta!
Konji su ispod Bjelašnice, kako podnose hercegovački kamenjar, vidjet ćemo...

Majstori na djelu!
Ocjena: Vrlodobri! Uz zonzonku pomoć - odlični!

Šta se bijeli u gori zelenoj!
Sad za sad se bijeli, uskoro će se "smeđit", čim "legne" krov...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

28. - 29. juni 2008 Dok traje priprema za udarnu akciju (završetak betoniranja (završni cerklaž) i podizanju krova), održana je planirana akcija kojom bi se iznijelo nešto potrenog alata i dovuklo još pijeska iz "majdana". Što planirano, to urađeno.
Učesnici akcije: selma, runolist, nesanica, sejo, fe-rid, amina, jelena, nijaz, edis, penzioner i bošva

Slika nema!

 

 

 

 

 

20, 21, 22 juni 2008 Prva ovogodišnja zvanična radna akcija - navlačenje šljunka i kamena potrebnog za poravnanje zidova i cerklaž, sve u sjenci EM u fudbalu (akcijašima je to bila i jedina sjenka, jer hladovina, bar u subotu, koja je bila udarni dan, nije dolazila u obzir)
Učesnici akcije: Keno, Motika, Emir, Judoka, Ardilla, Emina, Meho iz Visokog, Haso iz Lukavca, Knez, Hido, Armin, Justahiker, Dash shapu te trio Leonardo Đogas, Robert Jozić, Josip Marina (Split)

Ovo su kvalifikacije za finale na Jezercu.

Tri "kipera" šljunka za ovaj vikend. Super! Al' ovi zidovi imaju apetit! Nikad im dosta!

Ne propustite akciju 27 - 29. juna!

 

 

13.14. oktobar 2007 Zima je već stisla na Jezercu i vrijeme je pakovati stvari i bježati u dolinu. Šerpa je proveo rekordno dugo vrijeme na Jezercu čuvajući gradilište, organizujući posao gore i nadzirući majstore, a logistika je ganjala priloge za kuću, dopremala materijal i potrepštine u tempu kojim se moglo i izlazeći na Jezerce u obimu kojim se moglo. Da rezimiramo, materijal za serklaž je na Jezercu, iduće sezone osnovni problem bit će naći poštenog majstora koji će uraditi serklaž, a onda ostaje najuzbudljiviji dio akcije, podizanje krovne konstrukcije. Ko, šta i kako, ostaje da se izdogovara tokom zime, a za to vrijeme bit će potrebno skupiti još nešto novca, te stvari za opremanje kuće, prije svega prozore, vrata, itd. šta već treba kad se čovjek kući...
Hvala svima na pomoći i interesovanju!

Učesnici akcije: Šerpa, Nailovamater, Ivana, Keno, Sanela, Hido, Armin i Ćuko.

Kad na Jezercu stisne oktobar, svjetluca i bridi u prstima, ušima i svemu što viri i strši. Jedini "lijek" je baciti se na posao.

Pažljivo sa stamalom, dečki, to je vrlo opasna supstanca koja izaziva skoliozu, kifozu i otpadanje bubrega...

Ovo sto Keno radi je dio priprema za ekspediciju Ama Dablam iduće sedmice. Najozbiljnije...

Rvanje sa vrećama stamala. Za jednu vreću, kao i za ljubav, potrebno je dvoje. Ili bar, poželjno.

Lezi tu i ne mrdaj, stamalu jedan! Odokativno procjenjujući, vreće su spremne za zimski san.

SMS 14-okt-2007 14:17
Nailovamater:
Završeno skladištenje materijala. Zima može da počne!

Ej, a šta sa Ćukom...
(Ćuko je jedan mladi pas koji je zabasao na Jezerce i tu ostao praviti društvo Šerpi i zabavljati akcijaše koji su dolazili na Jezerce, zauzvrat je dobio vlastitu kućicu :-)


Pitanje za kraj: Može li i gitara prezimit ovdje?
Jok! Ona prati akcijaše "wherever they are!"

 

01. - 02. septembar 2007. Nevjerovatno! Na akciji "Bazni kamp Jezerce" do sada se donacijama i dobrovoljnim radom uključilo prenjoljubaca od Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije do Crne Gore, ne racunajuci dijasporu koja se svesrdno uključila i dala ideji ne samo pangalaktički karakter :-) već i ključnu novčanu pomoc. Svima se zahvaljujemo u ime onih koji izgaraju na toj ideji da se kuća vrati Prenju, kao i onima koji još nisu stekli osjećaj koliko je kuća Jezerce ključna za razvoj bosansko-hercegovačkog alpinizma i visokogorstva.

Učesnici akcije: (Posebno ističemo zalaganje slijedećih (ne računajući radnu grupu): Šejla, Sanja, Lori, Hari i Emira, te sva četvorica Crnogoraca)
SPD No lImit, Sarajevo
: 1. Haris Husanović - Geopard, 2. Emira Hukić, 3. Suzana Đozo - Ppunica,
PD Treskavica, Sarajevo: 4. Armin Bajramović, 5. Hidajet Hadžiavdić - Učo, 6. Aadis Čingić, 7. Šukrija Čingić,
PSD Lisin, Sarajevo: 8. Zlatko Aganović,
PSD Energoinvest, Sarajevo: 9. Šejla Hasić, 10. Sanja Mitrović,
PD Bjelašnica, Sarajevo: 11. Selma Kapić-Kantardžić, 12. Sibel Trbić - Čupo, 13. Saša Kovačević, 14. Damir Smajić - Nailovamater, 15. Waleed Hassanein, 16. Lorenc Konaj - Lori,
PD Runolist, Sarajevo: 17.Aida Mujić,
PD Kozara, Banja Luka: 18. Zoran Novaković, 19. Zoran Klarić, 20. Đorđije Milanović, 21. Boro Knežević,
PSK Komovi, Podgoriaca: 22. Milan Radović, 23. Bojan Bošković, 24. Boris Čelebić
PD Gorica, Podgorica: 25. Željko Marković.
PD Zagreb-Matica, Zagreb: 26. Tihana, 27. Dinko
Nesvrstani: 28. Šerpa 29. Haris Bašić

Foto: Chupo

Na Jezercu se uradilo slijedeće...

- iskopali temelje za unutrašnji zid

- iskopali i poravnali pod u domu

- nanijeli vodu za zidanje (cca 3/4 limenog bureta)

- donijeli šljunak sa padina Taraša i Kopilice, te iznad jezera i trenutno ga ima cca 0,7m3.

- sakupili malter sa starog doma koji će se koristiti kao pjesak za zidanje

Ostalo: - prenijeli 10-tak greda od Tisovice do Vrutka za novi objekat koji PD Borašnica priprema na Vrutku. Dundo, predsjednik društva se zahvalio i pozvao nas u nedelju na janjetinu...

...nismo stigli!

 

30.jun - 02.jul 2007. Zonzoni su prilično zauzeti i angažovani oko kuće, te pritisnuti vlastitim poslovima (koji većini ne dozvoljaja puno mrdanja) da nisu stigli dopuniti ovu galeriju izvještajima sa akcije. A pojedinačnim izlascima zbog sitnica "koje život znače " jednostavno više ne možemo ući u trag. Ovdje je opisana ključna akcija s početka jula.

Učesnici akcije: (Posebno bi pohvalili mladu raju, Motikine pulene, bez kojih bi gomila prenešenog kamenja bila upola manja. Ali zašto ih hvaliti kad oni to ionako prave za sebe :-)
1. Emina 2. Emir 3. Nedim 4. Dado 5. Saša 6. Nox 7. Sanja Mitrovic 8. Sanja Korene 9. Motika 10. Učo 11. Šarac 12. Zlatko 13. Adis Čingić 14. Sukrija Čingić 15. Čupo 16. Armin 17. Matera 18. Šerpa 19. Prenj 20.Breda Loparnik 21.Josip "Broz" Hribar - Jože 22.Slađana Sajovic 23.Fadil Smajic 24.Nihad 25. ( jos jedan momcic s njma, saznacemo ime) 26.Deduka (masjtor, plaćenik)

Foto: Chupo, text Šerpa

Ozarena lica, ali do kada
Vesela su lica akcijaša, međutim ne znaju da nad njima lebdi sudbonosno pitanje: koliko ljudi može stati u tamić skupa sa 10 armatura 2 bunta žice i sa svim rančevima. I da li mogu preživjeti sat vožnje. Molim djevojke da uđu u kabinu, neće ni da čuju, kažu da im je interesantnije ovako sa rajom, ali gore će pričati drugačije. Nema ni među muškim dobrovoljaca, samo jedan i ja ulazimo u kabinu i sjedamo na mekana sjedišta. I tako, auti ostaju u Bijeloj, a mi krenusmo uvjereni da saobraćajna policija postoji samo u mašti. Na serpentinama prema Borcima su ispred dva luksuzna autobusa koji nas usporavaju. Prestrašeni putnici javljaju šoferima da iza njih ide čudan kamionet sa još čudnijim facama u nemogućim bojama. Nažalost nikada nećemo doznati šta su pretpostavili, možda to jednom prepoznamo u nekoj urbanoj legendi, uglavnom propuštaju nas i mi otperjasmo do raskrsnice za Boračku dragu. A na šumskom putu poče truckanje, možda ima neka prikladnija riječ, ali nama dvojici u kabini nije ništa drugo preostalo nego da šoferu dajemo komplimente kako ima udobna sjedišta. I tako u komforu se zapričali, a nakon jedno kilometar, dva vidim da nismo na pravom putu. Okreći i nazad, kažem šoferu. Okrenu se on, ja iskočih iz kabine, a bogami i svi sa karoserije. Tako i tako objasnim, njima ništa ne preostade nego da obave toalete i da pribjegnu tekućem dopingu. Pa nizbrdo, a onda uzbrdo. Imali su sreće, jer im grane koje su uokviravale put nisu dopustile da ostanu ukočeni, pa su pravili čučnjeve, sklekove, eskivaže, a oni hrabriji su vršili blokade, što rukom, što glavom.

A ko im uvali to željezo u ruke
Konačno okretište na Crnom polju. Ko je gledao kokice kako skaču, ima predstavu kako su zonzoni poiskakivali sa kamiona. Mi iz kabine ne znamo kako su izgledali do tada, da budem iskren nismo se ni opterećivali pitanjam savjesti, ali sada su im lica opet bila ozarena.
Isprazni se karoserija. Gledam armature i žicu, predložio bi da sve odmah nosimo na Jezerce, ali ne smijem. Matera, Čupo, Šarac i Feka su veterani akcija i dosta su se do sada već nanosali raznih tereta, ako predložim, mogli bi me svezati i ubaciti u karoseriju s rečenicom: neka te vrag nosi tamo odakle si došao. Zato zovem Materu nasamo i pitam gdje ćemo ostaviti materijal, šta ostaviti, nositi odmah, graknu on, te fino razdijeli sve. Ako su akcijaši mislili da je kraj nedaćama prevarili su se.
Stoje oni, valjda čekaju da im se isplati naknada za pretrpljeni strah, ali avaj. Pošto su na ovakvim mjestima neki brojevi nedjeljivi, Feka kaže, hajde, svako po 10 KM da se isplati šofer, a ono što preostane će se u povratku zajednički potrošiti u nekom kafiću.
Pravilo jedan: šuti i hvataj se za novčanik
Pravilo dva: ako ti se ubuduće ponudi vožnja do Crnog polja, jer je odatle do Jezerca šetnja, dobro razmisli


A o čemu pričaju znaju samo oni
Uhvati se kolona, malo razmaknuti da se željezom ne bi neko povrijedio, iza ili ispred. I preko livada u šumu Crnog polja. Ja po običaju zadnji, možete zamisliti, neko mi na ranac zakačio 2 kg MB (4 u 1). Staza kroz šumu dobro raskrčena, vidi se da su zonzoni dobro mlatili svojim armaturama po granju i lišću, kasnije oni to nazvaše zapinjanjem, a ne raščišćavanjem. Na slici gore vidi se dobro raspoloženje, nema više šume, Jezerce je blizu, a i mene nema na vidiku.
A i kako bi kada mi smeta MB, pa da bi malo smanjio težinu, na finim mjestima sjednem, zapalim jednu i to zalijem sa par gutljaja; pored Pizdinog vrela prođem, šta će mi voda.
Civilizacija svakako počiva na neravnomjernosti raspodjele rada i zadovoljstava, stoički podnosim tu misao sjedeći na planinskoj travi prošaranoj cvijećem, dok oko mene pjevaju ptičice, a oblaci i vjetrić ublažuju ljetnu žegu. Pomaže i MB.


Dvotaktna motorka: Armin - Šarac
Na Jezerce postepeno pristižu iz pravca Bijele i preostalih desetak učesnika. Unaokolo po čukama i proplancima radna atmosfera, klopanje i razapinjanje šatora, poneko nešto i gucne. Deduka, majstor zidar, kako ga na brzinu prozvaše, odavno stigao i pregledao sve. Dao je svoje sugestije pa radna grupa s njim sklapa pogodbu. Problem koji će se pokazati kasnije još većim, je što nema irgeta (pomoćnih radnika), oni koji su trebali doći već otkazali. Krle (Deduka) se nada da mu može neko od ovoliko akcijaša ostati na pet dana, ali ga razuvjeravamo, jer oni sutra svi idu kućama osim mene i da su došli samo zato da donesu materijal koji fali za serklaž, navuku dovoljno kamena i vode kako to ne bi usporavalo završetak ove faze. Ajd', vidjećemo sutra ujutro. Sada se radi jedino ono što se može, dovlače se i režu drva, pravi ognjište, jer akšam već pada, a zna se šta se tada radi: akšamluči!

Noć i gitara
Matera, ekspert za gašenje vatre, pali vatru.
A Feka, ekspert za sadašnjost, izrezao mezu, onako na sitno, ovi sa slabijim vidom i ne znaju šta je to, pa ju je natenane prostr'o na kamen-salvetu i uzeo gitaru u ruke. Nakon uvertire i nekakvih preludija iz mraka izroniše svi akcijaši, jer ko može odoljeti zvuku gitare u noći.


Rembrandt i noćna straža
Ama, jok, nije ovo Rembrandt i ''Noćna straža'' nego dežurni fotograf Čupo (sve ove slike su njegove, pa ga zato i nema ni na jednoj), ali jeste noćna straža ispod nove kuće koja sija na mjesečini. Obratite pažnju na drugi red, toliko su se mrdali, da ih kamera sa ovom dugom ekspozicijom nije mogla snimiti.
noć od pamtivjeka radi isto, dolazi i prolazi. Zonzoni se od svježine noći i punog mjeseca brane vatrom i pjesmom. A Mjesec se od nas brani odlaskom, eto, toliko je bilo sati kada smo se i mi počeli rasipati.
Recimo da je neko to snimao diktafonom ili kamerom, u tom slučaju bi savremena tehnologija otkazala. Ne mogu vam to ni prepričati, ipak je ovo pristojan sajt, ali detalje možete doznati od učesnika. Samo se sjećam da su nekakve interesantne tekućine obilazile krug, da se pjevalo i na meni nepoznatim jezicima, da je povremeno i gitara išla u krug, da je bilo pjevačkih i inih solo ispada. I moguće je da su se nekima, kao npr. meni, zavrtjeli i nekakvi krugovi u glavi.


Akcija i živi lanac
Deduka je ustao sa zorom jer je legao sa sumrakom, e... takav ritam su nekada imali naši stari. A ostali, kako ko. Uglavnom, nakon zagrijavanja kaficama, čajevima, nečim drugim, okupljamo se i planiramo dan. Cijela ova dvogodišnja akcija počiva na dobrovoljnosti, pa se nikom ne može zamjerati koliko je ko uradio i šta. Neka nas ima samo ovoliko. Veterani akcije, oni od početka svega, postepeno organiziraju posao. Najteži dio posla, prebacivanje potrebnog kamena kreće i nakon par sati završava. Drugi su predvođeni Učom napunili bure vode potrebne za malter, neki su donijeli stamal i napravili mješung, pa je Deduka započeo zidati, neki su otišli na Zelenu glavu i vratili se, neki su se vrzmali, a neki kao ja su logisticirali. Joj, jest to dobro, prvi put da nisam ni takao kamen, baš bih trebao to češće praktikovati. Ali veterani, pojačani mladim snagama, uradiše ono zbog čega smo došli.
Onda stiže SMS od Dunde da nema od irgeta ništa, neće niko da ide gore na pet dana. Prekontavamo se, Deduka kaže da bi u Idbru on mogao naći neke. I pada odluka da on ide dolje, jer nema koristi da on i ja ostajemo sami. Sada treba dizati kamen u visinu, a za to, uz majstora, trebaju dvojica.
Ode Deduka odmjerenim korakom prema Tisovici, plan je da sutra izađe sa radnicima na noćenje, a u utorak započinje zidanje i završavanje do pod serklaž. On do nedjelje treba završiti dogovoreno, jer naredne sedmice ima svojih obaveza.

Hej, ovi još imaju snage
Motikinim i Noxovim pulenima kažem, pa ovo što radite, radite za sebe, jer naprimjer, Feka će još za neko vrijeme u raj, a ja u pakao. Klima feka glavom.
Možda sam rekao i obrnuto? Nisam, onda Feka ne bi klimao glavom.
Kako je već popodne, krenulo je pakovanje i odlasci. Raja mi ostavlja zalihe hrane tako da mogu planirati i dobar dio ishrane za majstore. A ono što mi je Matera poklonio, a njemu to poslao Leka, je nešto posebno: ručna dinama za punjenje mobilnog i baterija.
Jedino što mi je još preostalo je da gledam u planinarska leđa koja zamiču na prijevoju, a nakon nestanka te slike, nestaje i zvuk govora i smijeha.
Na Jezercu opet vlada praiskonska tišina.

 

28. - 29. oktobar 2006. Nakon pretprošlonedjeljnog izlaska na Jezerce, kad su Pinus, Lori, Shoma i Robert obavili kontrlu onog što su majstori uradili u prethodnom periodu, ovog vikenda na Jezercu se našla grupa od dvadesetak akcijaša. Ovo je bio zvaničan završetak sezone radova.
Učesnici akcije: Željko Knez, Chupo, Selma, Slobodan Simić Simara, Dabar, Maja, Nesanica, Dash Shapu, Justahiker, Haris, Nermin, Armin, Primož "magla", Josipa, Šerpa, Motika, Lejla, Ervin, Haris2, Emir

Foto: Chupo & Haris

Vrijeme je naš glavni protivnik u ovoj avanturi zvanoj "Bazni Kamp Jezerce" ("bazni" od glagola bazati, hodati). Kako god okreneš, vrijeme uvijek ima zadnju riječ, ove kao i prošle godine kad su zonzoni iskisli toliko da im ni ovo "dugo, toplo ljeto" nije uspjelo istjerat zimu iz kostiju.

Foto: Dio ekipe na ulasku u Crno polje

Ali, neko mora i to, šta bi bilo kod bi svi radili kao oni koji na ovo gledaju iz prikrajka, obilaze Jezerce izdaleka, vode klijente ovuda, penju i pentraju okolo, dobro pazeći da ih ko ne vidi (ali "ozna" sve dozna), obećavajući ovo i ono, a samo čekajući da sve bude gotovo pa da... Eh, što bismo tako nešto napravili, bi, ali u ku... pinama.
Foto: Prilaz Jezercu, u pozadini Velika kapa 2004m, desno Taraš

Vrijeme u saradnji sa meteorolozima (ama da nam ih se samo dočepat, tih meteorologa pa da im napravimo prognozu) stavlja tačku na "sezonu", već od iduće sedmice, kako najavljuju ti... meteorolozi, stižu zahlađenje i padavine, moguć snijeg u planinama. Šta im drugo poželit neg' da im se pognoze ne ostvare...
Foto: Pogled na gradilište sa Taraša (zumirano)

...taman toliko dugo dok Šerpa, posljednji mohikanac, ne siđe sa Jezerca.
Šerpa, naime, ostaje još neko vrijeme gore dok se ne poravna zid, osiguraju temelji i pripremi objekat za prezimljavanje, zaštiti što se zaštititi da kako bi se voda, mraz i led držali dalje od zidova.

Foto: Nina, buba... Ovaj stamal će u hibernaciju. Vidimo se na proljeće

Šta je urađeno?
Preneseno je kamena koliko se moglo za poravnanje zidova, iznesene i složene daske za pokrivanje. Ostatak stamala, lim i alat su uredno složeni i zaštićeni. Sad bismo samo poželjeli da snijeg što prije padne da materijalu ne bi na pamet palo mijenjanje vlasnika (do sada nismo ušli u trag desetak vreća stamala koje su isparile bez traga)
Foto: Dok "Cigani lete u nebo"

Dolaze snijegovi i period čekanja. Iduće sezone ostaje podizanje krova, lim i daska već su nabavljeni, ali ostaje prikupljanje sredstava za grede, rogove i isplatu majstora koji, kako se pokazalo, jedini mogu kvalitetno odraditi poslove, naravno dok su, kako se opet pokazalo, pod nadzorom.
Foto: Tačka "Šejtan na kanafi" (samo da ne bude kakvog belaja)

Onima koji nisu bili ovaj put na Jezercu možemo samo reći da su propustili zadnju šansu u ovoj sezoni da vide najavljene piromanske... ovaj, pirotehničke efekte za koje je bila zadužena niko drugi do lično Dash Shapu. U neka doba se čak osjetio i miris osmuđenog krzna, zašto i kako, znaju samo oni koji su te večeri bili osobno nazočni.
Foto: "Gospodar prstenova"

Slijedi još nekoliko fotografija koje su stigle naknadno i kojima kompletiramo ovaj "raport".

Foto: Hoće li taj sabah da zapjevamo "Zora zori, dan se bijeli, a meni se još sijeliiii..."

Zaključenje seZONE radova, svak ima svoj stil, način, fintu...
Be highirly, no sekirly!

Foto: Zonzon na slici sanjao je da prebacuje na leđima vreće stamala preko kanala u Veneciji, a voda hladnaaaa....

Jezerce i kuća koja nam znači puno, u svakom smislu, i ne samo nama... ostaje gore, u oblacima. A nama ovdje dole ostaje u toku zime pripremiti se za narednu sezonu.

Foto: Bijela, pakovanje i prepakivanje...

 

30.sept. / 01.oktobar 2006 . Kažu da je pojam "akcija" staromodan, prevaziđen, odrvenio, izveht'o... Od sad više nema akcija! Na Jezercu se ubuduće održavaju seminari na temu... ah, ima raznih tema: nauka, kultura, umjetnost, nutricionistika, alpinistika...
Učesnici seminara: Lori, Pinus Leukodermis, Keno Afrika, Nailovamater, Haris, šestomjesečna Iman, Ivana, Amra, Faruk, Mensur i Mirsad Konjičanin (Konjičanin je prezime, nisu iz Konjica).

Foto: Haris Bašić / Pinus Leukodermis


Evo nas opet! Prošli vikend na Jezercu je održan seminar. Tema je bila prenošenje kamena kako bi se stekli uslovi za nastavak zidanja kuće. Učesnici seminara svesrdno su se posvetili praktičnom dijelu programa tako da ih nije moglo omesti čak ni sunčano i lijepo vrijeme i prenjske šume išarane jesenjim bojama, kako izvještava Dr Nailovamater.


Jedini problem bila je činjenica da se nebo nakon zalaska sunca do posljednjeg mjesta ispunilo zvijezdama, navodi Dr Nailovamater u svom izvještaju. To je dijelom otežalo i onako složenu situaciju posadi na civarama - pilotu i kočničaru - jer su džaranjem vatre do duboko u noć morali održavati ranotežu na nebu.


Da pomenemo i učesnike seminara koji su svojim stručnim i naučnim radovima oplemenili i ovaj skup i unaprijedili temu:
Subotnji program:
Dr Lori & Dr Pinus Leucodermis
Dr Keno & Dr Nailovamater.
Nedjeljni program uveličali su Dr Haris & Dr Nailovamater


Od ostalih učesnika programa neophodno je pomenuti šestipomjesečnu Iman*, Amru, Ivanu i Faruka, Mensura i Mirsada.

*Poznata po tome što je u srcu Prenja prespavala na minus nekoliko stepeni.


Dobro, K3*, da se saberemo, uozbiljimo i idemo dalje...

* K3 - Kafa, Kahva, Kava


Zidanje je išlo dok je bilo materijala - stamala i kamena. Kako sve to zavisi od novca na zalihi, tu negdje je posao privremeno i obustavljen, s tim da radnici izbace materijal iz unutrašnjosti, razbiju kamenu podlogu i poravnaju pod, za što im je i plaćeno.


Međutim, majstori k'o majstori, oni imaju svoje norme, kodeks, običaje... Kad se sve to sagleda i prostudira, očigledno je da neko mora stalno biti prisutan kako bi se posao obavio kvalitetno. Poravnato... poravnato... hm, i jeste... i nije...
U svakom slučaju, Karlo, novi lik koji je na dužnosti "konjovodca" zamijenio


kontroverznog Zumbula, zadovoljan je našim odnosom prema njemu. Ništa manje vašno - zadovoljni smo i mi, posao oko prenosta stamala i daske je obavio u roku i kvalitetno. Stamal složen, uredno pokriven i zaštićen. Stamal... Aj, leđa!
(Na slici nije Karlo već Dr Nailovamater u "jesenjem ruhu")


Sada trenutno na Jezercu postoji zaliha kamena, vode i stamala kako bi se zidanje moglo nastaviti. Očigledno je da će zidanje još potrajati, nakon čega dolazi na red cerklaž i grede. Sa prispjevanjem novih donacija u novcu i materijalu, radnici nastavljaju posao zidanja, najvažnije i najzahtijevnije stavke cijelog poduhvata.


Prije zime bilo bi poželjno ozidati do kraja i "udariti" cerklaž kako bi se poravnao zid i mogle položiti grede. Kako su grede i rezanje već dogovoreni ostaje... pogodite! Zidanje!!!
Nije isključeno da će organizator upriličiti ovdje još koji seminar na temu prenošenja kamena.
Eto... Pozdrav uz " Mi pišemo istoriju, a vi?"

< Na vrh

 

02/03-septembar 2006 . Šta reći? Kad mašinerija krene nema zaustavljanja, treba samo ložiti i podmazivati...
Akcijaši: Pinus, Šerpa, Silja

Foto: Pinus Leukodermis


1- STAMAL Još će dugo, u ušima onih koji su imali privilegiju u svoj ruksak ubaciti jednu ovakvu vreću i iznijeti je na Jezerce, odzvanjati ovo cijenjeno ime- S t a m a l... tamal... amal.. mal... al... Zatim su ga nosili Zumbulovi konji. Ma imali su oni kuveta i za dvije ture na dan al' je valjalo čekati dok se gazda najede malina. Upratio ga Šerpa i Zumbul je "zamoljen" da sidje u dolinu. Zatim su majstor, radnici i Šerpa svak na svoj način dali srcu oduška...


2- ODUŠAK Emil (pomoćnik majstora) je palio cigare i ćutao. Sjećao se kako je Zumbul tukao konje pa bi samo ponekad izustio: "Ma, umalo ga nisam..." Vajta (majstor je sjedio do njega) vrtio glavom i ispuštao samo "neradosjetno" ... eeeee... Šerpa je dugo gledao u jednu tačku, povremeno bi mu same noge negdje krenule. U jednom trenu je i podviknuo "Hoću kućiii!!!" Od 16.07 je na Prenju! Šilja ih je pokušavao malo oraspoložiti,

vratiti u stvarnost i uvjeriti da onaj cvijet više neće rasti od Crnpolja do Jezerceta... Nedugo zatim, umorni od posla i kostiju punih vlage od skorašnjih kiša (i vrata su morala da se ušuškaju) otišli su u sklonište i usnuli uz naloženu vatru.



3- KAMEN Morala je priča početi sa Zumbulovim odlaskom. A početak je ovakav ustvari. Ekipa s Jezerceta je ostala bez hljeba i pošto su znali da im se nosi nekako su iščekali Šilju i mene.

Znate da je nestalo i para, pa su htjeli sići u subotu. Znajući da i to stiže vrijedno su radili. Kamen sa zadnje uspješne akcije 19-20.08 je brzo ugradjen, pa su radovi usporili k'o natovareni kamioni niz Ivan. Malo sami sebi nose kamen, pa vodu, pa sitni kamen... Odnekud se pojaviše Fadil Smajić i Nihad Čiko i iznesoše nešto kamena dok smo mi odmorili... hvala im.

4- VODE... VODE... Bure s vodom prazno, pa smo se prvo bacili na nekoliko tura kanistera. Stanu lijepo u ruksake, pa lakše nego u rukama.


5- KRENULE I CIVARE
Ima vode, kreću i civare.



6- ZIDANJE U CETVROJ BRZINI Majstori sad već brže zidaju. Da je bilo kamena i još stamala već bi cerklaž s ugradjenim uzengijama bio postavljen, temelji izravnati i betonirani. Da bi kuća došla u tu fazu potrebna je jos samo jedna lagana akcija iznošenja kamena.

Šerpa i majstori rade i utorak, a zatim silaze u dolinu. Serpa ide u B. Luku gdje ostaje 10 dana. Javiće se on ovdje u srijedu - četvrtak s izvještajem. S majstorima smo se dogovorili da izadju u medjuvremenu, iznesu svoju hranu i izbace ono brdo iz zidina kuće čime se dobiva oko pola metra u visini i izvršava priprema za betoniranje poda.

7- KRAJ DANA

8- NEDJELJA Noć bez rose, vjetra i hladnoće. Zaspalo se već u 22h, ustalo u 6, pa K3 (kafa, kava, kahva) i nastavak radova po idealnom vremenu; bez sparine, vjetra i bilo čega što otežava posao.


9- PAUZA ZA RUČAK

10- ZID PRED ODLAZAK Majstori sa Šerpom ostaju raditi danas i sutra. U Konjicu svračamo do Amira u Zelene. Dogovor je da će on u utorak da digne s racuna 100 km, odnese ih u Bijelu i tako će majstori biti isplaćeni za sav dosadasnji rad. Na računu ostaje 60km (8 ako je leglo onih 50km). Već su predatae dvije molbe za donacije, pa ćemo o njima kad legnu na račun.
Sad je iznimno važno da se traže donacije za nastavak radova.
Trebat će u startu dvadesetak vreća stamala, pa platiti prevoz Karlu koji upada umjesto Zumbula (o tome će Šerpa više napisati), plaćati i dalje majstore i na kraju te faze bi kuća bila s izbetoniranim podom i završenim zidovima s cerklažom (10cm betona na zidove) i uzengijama koje bi bile virile i čekale da se na njih stavljaju vjenčanice, na koje ide krovna konstrukcija, pa letve, lim.. Pod. Kad se iskopa i izravna unutar kuće stavlja se tucanik kamen, betonira se, premaže se s betulitom, zapeče se lepenkom koja ide još metar uz zidove, stavljaju se štafle, izmedju se puni stiroporom, na to ide sipod i nema zime dok je svijeta.


11- KUĆA IZNUTRA
Ko izadje gore od planinara nema šta da radi osim da dodaje i pridrži grdu, letvu, eksere... Sad treba namicati sredstva. Ako ih ne bude, najbolje je da kuća prezimi tako što će gore biti završen cerklaž s uzengijama i pod izbetoniran. Snijeg ništa ne bi štetio. Ako bude para, zimu bi kuća dočekala sa završenim krovom, vratima prozorima, izolacijom itd... i moglo bi se izlaziti, pa i pomenuta Nova godina dočekati u kući.

< Na vrh

 

19-20.avgust 2006 . Osvrt na logistiku! Zidanje zida jest centralno pitanje, ali ima jos pitanja na koje treba dati odgovor. Npr. kako dopremiti konje na Crno polje odakle će nositi materijal.

Foto: Amir Variščić


Kažu, konj je pametna životinja. E, onda su ovi sigurno skontali šta ih čeka na kraju puta pa su ovu formalnost pretvorili u jednu od težih stavki.


Da podsjetimo, ne radi se o običnim konjima, već o emancipovanim hajvanima koji se, za razliku od nekad, sada voze autom kao gospoda. Neka, to nam i treba. Mislim nama kao ljudskoj rasi.


A tu je i legendarni konjovodac Mujo Zumbul. Da li ga prepoznajete (Nije uslov da ste ga ranije vidjeli).
   

< Na vrh

 

19-20.avgust 2006 . Ovaj put u uvodu nećemo ništa više reći osim da su se kcijaši vratili maksimalno zadovoljni i urađenim i razvojem situacije i definitvno ubjeđeni da će projekat "Bazni kamp Jezerce" uspjeti.
Akcijaši: Haris, Runolist, Penzioner i baba mu u njega, Chupo, Nailovamater,
Šerpa, Armin, Učo(Hido), Ivana, Leka.

Foto: Haris, Chupo, Penzioner, Armin


Zidovi "rastu", za sedam do deset dana moglo bi sve biti ozidano, a onda se režu i po zidu polažu grede. Podizanjem rogova i stavljanjem krovnog lima bili bi gotovi radovi planirani za ovu sezonu.


Znate li šta je usko grlo ove akcije? To su ova dva "grla" što pasu kraj logora. Kako? Pa u stanju su izbaciti samo četiri vreće Stamala dnevno sa Crnog polja.


Oni koji su nosili na leđima 40 kg Stamala sa Crnog polja do Jezerca nazvaše taj put Ulica žrtava stamala. Nekako tako i ova stazica od "kamenoloma" do na brijeg dobi ime Sizifovića čikma

Majstori u akciji!
Sudeći po izjavama kompetentnih zonzona na licu mjesta, kamen i Stamal su kod majstora ipak u najboljim rukama
.

Majstori u reakciji (znate ono, akcija - reakcija) Šerpa je kuhar, konobar i brojač zalogaja. Majkice, vidi samo kako je lijepo prostr'o stoljnjačić. Samo cvijeće nedostaje.

Haris i Penzioner se mimoilaze u mišljenjima kad je u pitanju zaštita od sunčanice i toplotnog udara, ali su jedinstveni oko toga da kolica neće i ne mogu sama uzbrdo...

Nailovojmateri, osim civara, otežavajuća okolnost je što je došao s mora pa na Jezerce, a Čupi je otežavajuća okolnost griža savjesti što ga je nagovarao.

Vodonoše.
Nošenje vode ne razlikuje se od nošenja kamena osim u jednom detalju - kamenje nema ručke. Djevojke, svaka čast!


Berlinski je pao, ali se Kineski još drži. Šerpina istočnjačka filozofija ugrađena u ove naše zidove garancija je da će držati najmanje koliko i Kineski...

Desio se i jedan mali incident. Naime (Naile), Nailovamater je uhvaćen na djelu u raspirivanju dobrog raspoloženja...
Pa, vidimo se slijedeći vikend!

< Na vrh

08.avgust 2006 . Dobri stari Šerpa (vjerovatno bih sad izvukao deblji kraj da sam mu pri ruci, ovo stari više ne shvaća kao šalu) već je na Jezercu duže vrijeme, ganjajući prevoz i prenos materijala i prebacujući kamen, meditirajući i učeći jezik plemena planinskih gavranova.
Posjeta je bilo onoliko koliko se i očekivalo s obzirom da su uspon na Bijeli brijeg (Mt Blanc) i bolesti koje izaziva debela hladovina desetkovali naše redove. Ipak, kad stroj krene, onda samo treba ložit i ide..
Evo nekoliko sličica prije zakazane velike radne akcije za vikend 12 - 13. avgust. Zadnja vijest je da Šerpa grakće, pardon, cvrkuće od sreće gore na Jezercu u očekivanju raje.
Akcijaši: Šerpa, Pinus Leukodermis, Milenko Toma, Pajić Rasim sa porodicom.

Foto: Toma, Pinus Leukodermis


Slika koja se otvara pred nama kad dolazimo iz Pravca Bijele. Jezerce je stotinjak metara odavde, a sa sedla, desno od vha na slici, otvara se izuzetan pogled na Prenj...

Toma (lijevo) Suljo Pajić (desno) i njegova porodica. A ovoga momka u sredini ne zovite više "stari" ni u šali! Jednostavno - Šerpa.

Valjanje nije samo pojam skopčan za debelu hladovinu. Valjanju se ovdje daju nova značenja. To je odraz prilagođavanja sredini. Valjanje i uvaljivanje ugaonih kamenčina.


Kulu gradim, a kamena nemam. Bar za onoliku kulu koliku sam zamislio, kaže Šerpa, dežurni zonzon na licu mjesta.

Misterija je riješena, bačene su prve mistrije. Sad nema odmora dok traje obnova!

Hajde, kaže Pinus, nek ima na Jezercu nešto "više" od Zupca pa makar i ova noga od civara. bar dok se radi. Poslije ćemo ovako gledat na zubac kroz prozor, a ne kroz civare.
       

< Na vrh

15-16. juli 2006 . Krenulo je! Evo ekipe koja je pod geslom "Nailovamater, to smo mi!" imala zadak da pripremi Sherpi, a i onima koji će tu biti vikendom ili preko sedmice, jedno "dugo, toplo ljeto": Lori, Brane, Haris (Justahikerov jaran), Justahiker, Dash Shapu, Motika, Magla, Josipa, Chupo, Runolist, Nailovamater.
Uradjeno:
- Kupili, prevezli, prebacili, izgurali, prevukli 5 vreća stamala zvanog rofix, ci(c)vare, 40m2 najlona, 1 kg eksera, 2 kanistera od po 10 l...
- Prepakovali stamal uskladišten na Crnom polju
- Utrli put budućim pokoljenjima kroz šikaru Crnog polja
- Izvršili inventuru materijala i alata
- Testirali vlastite glasovne mogućnosti i društvenu otpornost na buku
- Sreli do zuba naoružane Maksumića čobane sa 1500 ovaca, 30 konja i 4 psa različitog uzrasta i u " prijateljskom" razgovoru dogovorili angažovanje konja na fizičkim poslovima...

Foto: Chupo


Na stranu akcija, pa zar pored ovakve atmosfere još nekog treba nagovarati da izađe na Jerece ovih dana.

Opet narodna nošnja! Ovaj put pod devizom: "Nailovamater, to smo mi" (Tito, izvini, hebi ga!)

300 kg STAMALA vrebalo je cijele zime kraj puta na ulazu u Crno polje. E, pa što je vrebalo, vrebalo...

Emancipovani konji u Vlasnom dolu. Hebem ti tak'u pravdu!!! (Oprostite, omaklo se)

Hit br. 1 Mala moja i tvoja je pukla, oklagija kojom si me tukla...
Hit br. 2. Mala moja dajem ti na znanje, ti akciji daješ ubrzanje...
Hit br. 3. Mala moja daj mi ruku, daj, inače ćeš pasti pod tramvaj...

< Na vrh

01-02. juli 2006 . Nakon što je mnogima sve jasno, što se tiče svjetskog prvenstva u nogometu, npr. da se najbolji fudbal igra u Evropi, da bez mafije nema fudbala, isto tako da "bez starca nema udarca", sudeći po visokom plasmanu francuza... Elem, preostale borbe za prvo, drugo, treće, čet... mjesto su samo nijanse. Ko će se još zamarati sa tim? Niko, složiše se zonzoni i poslaše delegaciju na Jezerce. Šta je ostalo od temelja, od kamena, od alata, od skloništa, od elana...
Elem, sve je na svom mjestu, osim Brazila i Argentine, oni nisu tamo gdje smo ih očekivali. Ama, sami pali, sami se ubili...
Učesnici akcije: Selma, Runolist, Nailovamater, Chupo

Foto: Chupo


Aahhh!!!
Na Skoku, kao i uvijek, dočeka nas miris i svježina Prenja.
Fantazmagorično!!!!


Provociranje uspomena na vrijeme kad se ovako išlo na akciju: Druže Titio, mora li se? Mora! Onda me piši u dobrovoljce...

Temelji su na svom mjestu, a bogami i temeljaši...

Mada su snijeg i mraz dijelom zasuli temelje, oni su ponovo "propuhani" i spremaju topao doček betonu

Kamen je sapran kišama i snijegom, ama, milina ga imati u rukama...


Gori vatraaaa
Sad u namaaaaa
Gori ljubaaaav
Puna plamaaaa...
(i dima, i gareži, i.. i..., ali bobami i mirisa ražnjića, jetrice, lozice...)

 

 

< Na vrh

02. oktobar 2005. U pauzi između dva anticiklona jedino su se stigli urediti temelji i staviti tačka na Šerpin osamnaestodnevni boravak na Jezercu presjecanjem vrpce novouređenog skloništa
Učesnici akcije: ešref von dobrinja, lejla, armin, dr. tigran, maja, nailovamater, emir i šerpa of skroz!

Foto: Armin Bajramović


Džada Crno polje - Jezerce iliti "Ulica žrtava Stamala" u pauzi između dva ciklona (tj. između kapi).

Maja: Kako je lijepa jesen ispod ovih vrhova, došla bih ovamo i da nije akcije.

A sada ozbiljno, sa lopatom u ruci Ešref von dobrinja i Emir predstavljaju opštu opasnost

U ovoj trci sa (ne)vremenom Armin je odustao, Emir se posvađao sa krampom, a mama kao što vidite - zalutao!

Gdje su ona dvojica? Nisu zar otišli tako duboko..? Kad Ešref i mama kopaju temelje japanci nam pišu protestno pismo...


- Šerpa, jarane, 'ajde otkrij raji u čemu je tajna, kako si izdržao ovdje 18 dana u mraku i magli?
- Na baterije, kontaš!


Dok se nova ciklona ilegalno prebacuje preko brda, Jezerce napuštaju i najuporniji. Šta je urađeno - urađeno.

 

 

< Na vrh

24/25. septembar 2005. Iznesen dio materijala na Jezerce, osposobljena peć u skloništu, poravnat teren i iskopano 70% temelja. Šerpa ostaje i dalje na Jezercu da dovrši temelje...
Učesnici akcije: sanja, amir, nailovamater, šerpa

Foto: Amir Variščić


Nakon sedam dana "dežure" na Jezercu u mraku, magli i kiši - Šerpa!


Pošto se tito nije pojavio na polaganju temeljca ni iza dva sata noću, prešlo se na samoupravljanje i ovaj kamen je ujutro završio... u temeljima.


Temeljanje! Napokon malo zatišje, pesimisti kažu pred novu kišu, optimisti - pred novu akciju...

< Na vrh

16. septembar 2005. Nabavljen i prenešen potreban alat i pribor na Jezerce, kao i dio "stamala" (mješavina betona i pjeska) sa Crnog polja na Jezerce. Na žalost, loše vrijeme omelo je akciju tako da su planirani radovi na poravnavanju terena i zidanju odloženi.
Učesnici akcije:
čupo, šerpa, haris, sanja, ešref, lejla, šarac, lara, maja runolist, valida nesanica, keno afrika, ivana, emir, dabar, maja, amir, milky, nailovamater i adi. (Markirana raja su nove face i dugujemo im posebnu zahvalnost za tegljenje!)

Foto: Amir Variščić & Chupo


Dio ekipe koji je stigao sa Jezerca na Crno polje da prebaci alat i jedan dio vreća "stamala" na Jezerce


Narodna nošnja. (Šta mi bolje stoji, 40kg x 50cm ili 15kg x 5m)


Čekajder, "ko to tamo peva" reče Zubac i promijeni čehru. Od tada - mokro, mokro i opet mokro... E.. ga!

Dan 1. Hoce li kiša ikad prestati? Dan 2. Ko je hodao vani u kupaćim gaćama, sa dječjim kišobranom u 2 sata noću?

Zasjedanje vrhovnog štaba, dok kiša gasi i vatru i nadu. Šerpa ostade sam na Jezercu, na kijametu... Legenda.

< Na vrh

8 - 19. juni 2005. Prva zvanična radna akcija Jezerce. Urađeno: Raščišćavanje ruševina i sortiranje materijala
Učesnici prve radne akcije Jezerce: (spisak: Runolist) penzioner, haris, sanja, sharac, lara, goran, dzenana, uco, armin, sanela, nesanica, ado, dzonson, igor, nailovamater, justahiker, momak iz njemacke, djevojka iz njemacke, jos jedna djevojka iz njemacke, keno, amra, emir, sherpa, azra, primoz, amir, cetiri momka iz PD Borasnice i runolist - ukupno 31 osoba

Foto: Amir Variščić


Mravinjak.


Bazni kamp Jezerce (bazni = od glagola bazati, lutati).


Ovo je u stvari Jezerce po kome je Jezerce dobilo ime. Ko ide gore, može ponijeti kupaće... zimske.


Joj, sto smo popadali. K'o rosa.


Ovo je još uvijek dnevni boravak, još malo pa vrijeme u spavaću...


Foto: Armin Bajramović


Dok se oblaci rzdiru o prenjske vrhove: Ustaaaaaaaaajjj!!!


Svježina u zraku, svježina u tijelu.


31 sudionik akcije! Interes za obnovu Jezerca je velik, s obzirom na ambijent - sa razlogom.


Slika od značaja za povijest BiH planinarstva.


Vrijeme potražit onu pivu zašnjiranu u snijeg.

 

 

 

 

 

< Na vrh

01.maj 2005. Prvi izlazak i premjeravanje temelja kuće Jezerce radi usklađivanja sa projektom.
Učesnici akcije markiranja: Amir Varišćić sa PD Borašnicom. Akcija Jezerce: Šarac, Lara, Selma, Čupo, Maja Runolist, Primož, Keno

Foto: Amir Variščić, Chupo, Kenan Muftić


PD Borašnica markira puteve, otvarajući time pristup Jezercu.

Prvomajski kamp Jezerce, pogled ispred ruševina kuće u pravcu Zupca.

Ekipa koja je, nezvanično otpočela akciju obnove Jezerca.