Nesrece u planini i stijeni

De la cosak speciale.

Moderator: :-)

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 26 Sep 2012, 10:25

jel k'o na fejzbuku ?
3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 26 Sep 2012, 10:28

http://www.explorersweb.com/offsite/?so ... -7&lang=en

malo detaljniji report sa lica mjesta
3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby dabar » 24 Feb 2013, 20:05

...ma nek se sruci!!!
http://dabar.zone-2000.net/
User avatar
dabar
 
Posts: 4069
Joined: 14 Mar 2005, 13:00
Location: sarajevo

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby zeder » 24 Feb 2013, 21:24

Laka mu zemlja.
zeder
 
Posts: 5
Joined: 24 Jan 2009, 12:09

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby morska » 25 Feb 2013, 00:25

:sad: ne vjerujem. jednostavno ne vjerujem
:cry:
Tko traži cilj,ostat će prazan kad ga dosegne, tko pak nađe put, cilj će uvijek nositi u sebi. Nejc Zaplotnik
User avatar
morska
 
Posts: 31
Joined: 14 Dec 2009, 00:05
Location: Split

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby Armin » 25 Feb 2013, 07:41

edinjo sa foruma je znao staviti fotke/klipove sa nesvakidasnjih tura, pogotovo na Cvrsnicu.
Tako nadjoh i ovo:
http://www.youtube.com/watch?v=ySOviXKcy7k

RIP :(
Edmund Burke: "The only thing necessary for the triumph of evil is that good men should do nothing"
User avatar
Armin
 
Posts: 2707
Joined: 14 Mar 2005, 10:28
Location: katun

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby Planinarko » 27 Feb 2013, 00:01

Kako započeti priču o jednom velikom čovjeku ?

Tajna velikih ljudi je u tome što nema tajne. Veliki ljudi nisu nedodirljivi, nedokučivi, neshvatljivi, naprotiv, oni su ogoljeni potpuno, u svojoj jednostavnosti i skromnosti. Mogu svijetu ponuditi cijeloga sebe, a da ništa ne izgube od sebe. Prepuštaju se svome putu, vođeni unutrašnjom nužnošću i za njih je to tako prirodno i jednostavno, kao što je prirodno i jednostavno danu prepustiti se večeri, i noći prepustiti se jutru. To su ljudi koji su povezani sa svijetom, ljudi koji znaju probuditi osjećaje kod drugih i koji u drugima pobuđuju osjećaj da su i oni veliki. To su ljudi koje kad jednom sretnemo, želimo ih ponovno sretati.

Ovo je pismo našem Edi, o Edi. Nije bitno koliko godina nekoga znamo, nego koliko ga osjećamo i koliko ta osoba nastavlja živjeti sa nama.

Dok mi bol okupira cijeli organizam, sjedim sada za bijelim stolom, ispred bijelog ekrana, pokraj mene bijeli ormar na kojemu pišu riječi W. Blakea, iz "Znamenja nevinosti":

"Vidjeti svijet u zrnu pijeska,

Nebo u divljem cvatu,

Držati beskraj na dlanu ruke

I vječnost u jednome satu..."



Točno tako Edo gleda svijet. :)

Ponizan pred veličinom života, u njega je ugradio dio sebe, dio nas je u njemu, dio njega je u nama i tu nema oproštaja, nema prošlog svršenog vremena, vrijeme nastavlja teći, i Edo s nama i mi s Edom, isprepleteni.

S nama si nesebično dijelio sve, i dalje dijeliš. Gledao si i gledati ćeš kako rastemo, kako se ostvarujemo u toj predivnoj sinergiji veselja, slobode, prijateljstva. U životu čovjek ima više učitelja, ali ne zove svakoga sa guštom Učiteljem. Ti si nam Učitelj kojeg tako sa guštom zovemo, prijatelj, brat, otac. Gdje god da smo išli s Tobom, pazio si na svaki naš korak, kao što ona patka u Žrnovnici pazi na svoje pačiće, osjećali smo se apsolutno sigurno u tvojoj prisutnosti, nikada nisi ni najmanji detalj previdio, propustio, kada smo mislili da ne gledaš, sve si vidio, ma oku ti ne bi promaklo ni kako gazimo, ni kako držimo štapove, cepine, šta je koji od nas od opreme ponio ili nije ponio, jesu li gurtne na pojasu zavrnute. Znao si osjetiti bez da ti išta kažemo kada je kojemu od nas teško, kada treba reći pravu riječ, ohrabrenje, pohvalu ili kritiku, kada smo umorni, kada je vrijeme za marendu, kada nas trebaš pustiti, a kada zaustaviti.
U svakom trenutku vidio si priliku da nas nečemu naučiš, ali tako nenametljivo, opušteno, da nismo niti osjetili to kao predavanje, kritiku, upozorenje, napomenu, savjet, već su svi ti trenuci, riječi, situacije postali dio nas, i tek ćemo ih još otkrivati u sebi u budućim situacijama, otkrivati dio Tebe u nama.
I biti ćemo sretni i zahvalni, kao što sada jesmo, što smo imali tu čast i sreću da učimo od Tebe, družimo se sa Tobom i da smo bili dio Tvoga neba. Iako si Ti znao i znaš koliko nam značiš, vidjeli smo kako Tvoje srce raste kada si sa nama, često si komentirao kako svi imamo osmjehe na licima. Ipak mi je drago da sam Ti to i rekla zadnji put, kada smo prije neka dva tjedna ćakulali na drugom sidrištu, čekajući Antonia da nam se pridruži.
Dan je bio proljetan, osjećali smo toplinu stijene i kao ptice gore u gnijezdu, bili zahvalni i radosni što nam u životu za sreću stvarno malo treba. Bila sam toliko sretna, da sam Ti morala reći koliko smo sretni što Te znamo i što možemo biti tu s Tobom. Lice Ti je bilo obasjano, nasmijao si se, pogledao ispred sebe i rekao: "To mi je tako drago čuti!". Znao si nam govoriti kako smo Tvoje nade, vidio si sreću u nama, znam da smo te ispunjavali, ali nekada iskrene, konkretne, izgovorene riječi znaju značiti puno. A tako znamo zazirati od njih, iako želimo dragim ljudima reći koliko ih poštujemo, volimo, razumijemo.

Što više reći o čovjeku koji je imao toliko srce da je u njemu bilo dovoljno mjesta i za njegovu obitelj, i za sve planine svijeta i za svih nas?

Nećemo reći "Počivao u miru", jer Ti nisi netko tko počiva, i s napuklim gležnjem si išao sa nama na Mosor, Ti si energija, toplina koja se ne prestaje kretati, toplina koja je bila sposobna sve nas različite udružiti. Zato ovo nije oproštaj od Tebe, osjećati ćemo te u svakom prolasku konopa kroz mirisnu kadulju i smilje, u svakoj stopi u snijegu, u vjetru sa vrha planine, zvuku zabijenog klina, marendi na Marendi, u siluetama Splita iz daljine, u zraku Marjanske šume, u kiši, sunčevoj zraci, kristalima snijega, u Librovim pjesmama, u bodljikavom smriču, zafrkanciji, u žarenju topline u dlanovima nakon ture, u svakom dodiru s nekom ljudskosti, toplom kamenu i hladnom zraku...

Znao si reći : "Nadam se da ćete vi mene ponekad voditi u brdo kada ostarim :)))"

A Ti si Edo to brdo, tu s nama, mudrošću starca i duhom i pogledom dječaka, skupa ćemo se nastaviti oduševljavati ljepotom, biti ćeš tu, kao svjetlost koja svijetli u mraku, kao vjetar što širi sreću u oblaku.


Tvoji Macaklini


:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
84-te je pao snijeg, i skupio se citav svijet.....
User avatar
Planinarko
 
Posts: 123
Joined: 14 Aug 2010, 23:37
Location: Sarajevo

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby dabar » 27 Feb 2013, 19:31

:sad: :sad: :sad:
...ma nek se sruci!!!
http://dabar.zone-2000.net/
User avatar
dabar
 
Posts: 4069
Joined: 14 Mar 2005, 13:00
Location: sarajevo

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 27 May 2013, 08:48

3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 23 Jun 2013, 12:56

3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 24 Jun 2013, 11:08

3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 10 Jul 2013, 12:02

3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 11 Jul 2013, 20:04

3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka

Re: Nesrece u planini i stijeni

Postby 3oka » 20 May 2014, 13:10

3oka
 
Posts: 559
Joined: 06 Jun 2007, 14:54
Location: Banja Luka


PreviousNext

Return to INTERNATIONAL

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest

cron