Jednog lijepog, suncanog dana, iskradem se iz svoje basce i odem na Grbavicu. Nebo vedro, boja mora ( a ja vec bio u Zelenici, obozavam more).
Navijaci grupisani: "Mi smo Zeljini - Zeljo je nas"! Uvucem se u grupu i udjem s njima na stadion. Zeljo - Partizan.
Vec na zgrijavanju krenu pjevanje uz melodiju "Na lijepom plavom Dunavu" u kojoj se izdizase nadimak Straus. Skuzih oviseg igraca plave kose, s brojem 8 na ledjima, kako uz pjesmu navijaca, u ritmu waltza, radi s loptom sto hoce. Nesto kasnije je dao i dva gola Soškiću.
Pjesma se orila "Kad masina tvoja krene". Prodje i Ciro iznad stadiona, pritisnu sirenu. .huu huu. ."dvaput, jer Zeljo dva gola dao, rece neko iz publike". Meni srce lupa ko Cirin stroj, ja vec procitao "Skitnice" od Jack Londona; miris tracnica, pragova i pare mi u nozdrvama.
Aksam se nekako lagano spustao na grad. Krenuh uz Miljacku, alejom, kraj Insituta hemije i matematike, pored Zemaljskog muzeja, Filozofskog fakulteta, bulevartom B.Kidrica, pokraj Higijenskog zavoda, jednog bioskopa, drugog, treceg. .Titovom ulicom, uz jorgovanom okiceni Dzidzikovac i rahat stigoh u svoju bascu na pocetku Bjelava.
Nikakvih vise nedoumica nisam imao, a guvernanti sam oci suzama napunio, pisuci zadacu na temu "Moj najljepsi dan"
Vjerovatno ju je dojmio moj opis plavog neba. .ko zna?