Smrt nije ništa. Samo sam se išunjao u drugu sobu.
Ja sam ja, i ti si ti. Šta god smo bili jedno drugom, to smo idalje.
Zovi me mojim starim nadimkom. Pričaj mi onako lako kao uvijek.
Ne mijenjaj ton, nemoj da na silu budeš svečan ni tužan.
Smij se kao što smo se uvijek smijali malim šalama u kojima smo zajedno uživali.
Igraj se, smij se, misli na mene. Moli se za mene.
Neka moje ime bude uobičajena riječ kao što je uvijek bilo.
Neka se izgovara bez naglaska, bez sjenke na njemu. Život znači sve što je uvijek značio.
Isti je kao što je oduvijek bio - postoji potpuno neprekinut kontinuitet.
Šta je smrt nego samo nemaran slučaj? Zašto bih ti nestao iz uma samo zato što ti nisam pred očima?
Ja te samo čekam, neko vrijeme, negdje veoma blizu, odmah iza ugla.
Sve je dobro.
Neka mu je rahmet
