"Mrka kapa"
27.09.2010 new
Jutro nikad lepše sa iznenađujuće slabim vetrom iznad 7000m. Prognoza je omanula.
Durbinom gledam naš tim Sherpasa za fiksiranje. Već oko 11h stigli su do Rock band-a na 7600m. Momci su munje. Među njima je i naš uvek nasmejani Mingma. Dobrovoljno se prijavio da ide gore. Kao pre neku nedelju kada sam tražio nekoga od njih da mi pomogne na glečeru kako bi postavio vežbalište za članove ekspedicije – prvi se javio.
Od rane zore adrenalin se oseti u kampu. Danas posle doručka moj tim kreće za C1 i to znači da će definitivno 30.09. biti summit day! Svi su nešto užurbani, pomalo nestrpljivi i naravno puni energije. Ponovo pirinač na Puđu (ako i ovaj put omane idemo kolektivno da tražimo Lamu koji je uradio ceremonijuJ), ponovo zagrljaji i najbolje želje.
Negde oko 12h svi su napustili ABC.
Čim su oni otišli kuvar uzeo da pere kosu, a ja da popravljam jedan solar panel. Nešto neće da puni. Nije prošlo ni sat vremena dotrčava Bhola i viče kako je video lavinu gore negde ispod 8000m, baš gde se našao tim Sherpasa. Niko mu se ne javlja na radio uređaj.
Uzmem durbin i prvo što vidim je jedna “S” pukotina koje tu nije bilo tu juče. Ne vidim nikog od ljudi.Tek u drugom pokušaju opazim njih četvoricu ali daleko ispod mesta gde je Bola video lavinu. Pošto nam se niko nije javljao na radio vezu odmah smo otrčali do kineskog kampa gde se već okupilo dosta ljudi. Oni su takođe durbinom posmatrali dešavanja na nekih 7800m (ne uzimajte me za ozbiljno). Neko od njih je imao vezu sa jednim od Sherpasa (mislim Ang Pasang iz IMG) i tu smo saznali da je jedan Sherpa ozbiljno povređen. Neko je čak rekao da misli da je to naš Mingma. Meni su se noge odsekle. Pošto veze nisu bile baš najbolje Bhola je predložio da otrčim do korejskog kampa jer su oni gore takođe imali Sherpu, a znam da imaju najbolju baznu stanicu u ABC. Verovatno nešto više znaju. Dok sam trčao kao pobesneo suze su mi posle na lice.
Psovao sam kao nikad i bolje da ne pišem sta sve. Čim sam utrčao kod Koreanaca u kamp pitao sam za ime. Oni su mi potrvdili da je to Mingma. Jedan od njih pošto je video da sam uzrujan rekao mi je da nije ozbiljno povređen. Međutim tokom razgovora sa ekipom koja je bila oko Mingme dobio sam informaciju da je nepokretan.
To je najstrašnija stvar koja može da se desi jednom Sherpasu. Zahvalio sam se Koreancima i pojurio nazad da nađem Bholu. On nije sedeo skrštenih ruku. Uspeo je da pronađe jednog doktora u C1. Animirao je sve Sherpase koji su bili na planini da krenu ka C2. Durbinom sam gledao kako je tim za fiksiranje nosio Mingmu ka C3. Oni su trebali da ga spuste do C2 a odatle će ga pokupiti ekipa koja sada penje (u stvari trči) ka gore.
Trebalo je videti kakva solidarnost vlada među tim momcima. Dovoljno je da je neko na radio povikao “Rescue situation” i svi bi potrčali tamo gde je rečeno.
Pozvali smo oficira za vezu da nam obezbedi jeep dole od među-kampa, a pozvali smo i Kathmandu da pošalju helihopter ako treba na granicu. Probaćemo u toku noći da ga spustimo sa planine i da do zore bude u nekoj od Kathmandu bolnica. Dug je put ali mislim da je moguće. Čim bude došao u ABC večeras nosićemo ga do međukampa. Ako budemo žurili možemo stići i za 3 sata. Mnogo volim te momke i sve mi ovo teško pada.
Nadam se da će se sve dobro završiti.
Članovi ekspedicije su se javili da su stigli u C1. Oni su svi odlično. Samo bojim se da posle ove lavine više nijedan Sherpa neće hteti da završi fiksiranje užeta. Malopre nam se javio Ang Pasang (IMG). Oni su već danas odlučili: Pakujemo opremu sa planine i sutra idemo kući. Bojim se da ćemo svi mi morati isto da uradimo ali ipak sačekaću sutrašnji dan.
Vođa ekspedicije
Dragan Jaćimović
“Over time, our only chance at safety will depend on not turning the mountains into Disneyland.”