Tri Hamda, Ramo i Vrući Kay u dolini magar(a)ca
Kenan Muftić, feb. 2010.


Nešto mrtvo se uvlačilo u nosnice, bio je to znak da je (Mrtvo) more blizu.

Taktike i kombinacije kako izbjeći oštećeni dio užeta će vam biti prepričane jedne noći uz vino i vatru, kad ne bude važno da li mislimo ozbiljno ili pričamo bajke. Uglavnom, Rami je falilo nekih metara negdje, a Hamdo je svoj drugi abzajl u životu odradio sa jednostrukom devetkom kroz osmicu (ili bješe osmica kroz devetku) i uspješno aterirao u srebreno jezerce.
Ubrzo su stigli i ostali i počelo je vjećanje u čemu da se ponese voda za babu. Dvojica Hamda i Ramo su nosili kamilje mješine na leđima, a Kay je imao specijalnu čuturicu za koju je emotivno vezan. Samo je Hamdo imao običnu flašu vode i to punu. Voda iz flaše je bila puno ukusnija nego voda iz jezerca, pa su Hamde počele sumnjati ne samo u ljekovitost nego i u ispravnost te vode za piće. Bila je nekako žućkasta, mirisala na jaja i kuhanu prasu. Ali što kažu, bolest ne pita kakva je voda i Hamde popiše vodu iz flaše i napuniše je vodom sa srebrnog jezerca Doline magaraca. Pošto je vrijeme isticalo, Hamde i druga dvojica otrčaše prema izlazu iz kanjona. Nešto mrtvo im se uvlačilo u nosnice, znali su da je more blizu. Uz put su više za sebe razmišljali zašto se ovo mjesto zove Dolina magaraca, kada su vidjeli mnoge razne životinje i čudovišta, samo ne magarce. Ili je možda neko drugi vidio magarce? >