Mera Peak (6654 m), Himalaya
Braco Babić, jan. 2010.


Sa sirdarom Nimom, nakon silaska s vrha Mera Peak (u pozadini)

30.10.2009. Ujutro nakon doručka smo prikupili nešto novca za napojnice nosačima. U bašti lođa sirdar Nima im je podijelio novac uz potpis na spisku! Bilo je dirljivo, na izboranom licu nosači nisu mogli sakriti emocije i od srca se zahvalili našem skromnom daru. Tokom predhodnih 14 dana dali su sve od sebe da transport tereta uvijek na vrijeme pristigne iz kampa u kamp. Svjesni smo da bi bez njihove pomoći i Nimine ekipe bilo mnogo teže. Susret i druženje s ovim divnim ljudima, koji žive skromno i raduju se običnim stvarima, koje mi u našem svijetu i ne primećujemo, ostaće nam u trajnom sjećanju kao lijepa uspomena. Na kraju prije rastanka fotografišemo se zajedno, sada već kao stari znanci i prijatelji. Poslije podne odlazimo u kupovinu suvenira i rukotvorina specifičnih za Solu Khumbu. Nakon večere u restoranu lođa sjedimo s Nimom, Angelom i ostalim Sherpama iz ekipe pijuckajući čang, domaće pivo, slično bozi samo što se od ovoga može napiti. Triježnjenje, kažu, može trajati nekoliko dana, ako se pretjera s količinama!

31.10.2009. Na aerodromu provodimo skoro pola dana (07,30-12,30 h) čekajući na avion za Kathmandu. Očito da je bilo nekih problema, da li tehničkih ili zbog magle to nismo saznali, ali smo vidjeli da se letačkom osoblju jako žurilo. Stojeći na pisti kraj aviona slasno i glasno su jeli supu koja im je dostavljena iz pristanišne zgrade aerodroma. Na brzinu se ukrcavamo u avion i začas polijećemo. Ovoga puta stjuardesa nije imala vremena da nam podijeli tampone za uši i bonbon! Kroz malena okna po posljednji put gledamo vrhove Himalaya. Ko zna da li ćemo ikada opet ovdje doći! Ali jedno znamo: Himalayi su nam širom otvorili svoja vrata i primili nas u svoj zagrljaj, da li ćemo ih mi zatvoriti za sobom zavisi od nas!
Nakon 45 minuta ugodnog leta sletjeli smo na aerodrom u Kathmandu. Ponovo smo u hotelu "Vajra" gdje smo se prepustili uživanju u kupanju, brijanju, šišanju, obilnom ručku i napokon spavanju u pravom pravcatom krevetu! Što je civilizacija, samo što smo na nju zaboravili, a već nam se u jednom popodnevu uvukla pod kožu!

01.11.2009. Jutro smo započeli s malim istraživanjem Thamela, starog dijela Kathmandua. S obzirom da smo poranili, na ulicama nije bilo gužve. Trgovci su tek počeli s otvaranjem prodavnica. Prvo smo obišli prodavnice s planinarskom opremom, a onda krenuli u kupovinu poklona i suvenira za našu rodbinu i prijatelje. U podne odlazimo u obilazak Pashupatinath templa. To je najveći Hindu hram u svijetu posvećen bogu Šivi. Nalazi se na obalama rijeke Baghmati u istočnom dijelu grada. Hram je na UNESCO popisu svjetske baštine. Na desnoj obali rijeke ispred templa vrši se kremiranje posmrtnih ostataka. Posjetioci koji nisu Hindusi obred mogu posmatrati sa lijeve obale. Bili smo potreseni prizorom, neuobičajenim za nas Evropljane.
Po posljednjem popisu stanovništva Nepal ima 27 miliona stanovnika, od toga 80% stanovništva su hinduisti, 15% budisti, ostalih 5% čine pripadnici islamske i hrišćanske vjeroispovjesti. Drugo svetište koje smo obišli je Boudhanath temple. To je najveći Budistički hram u svijetu. Nalazi se 11 km od centra grada. Jedna je od najpopularnijih turističkih destinacija. I ovaj hram je na UNESCO popisu svjetske baštine. Oko hrama je neviđena gužva od hodočasnika i turista. Duž trga su mnogobrojne prodavnice suvenira, likovne galerije, čajdžinice, restorani. U jednoj od galerija koju smo posjetili vidjeli smo mlade likovne umjetnike kako s velikom strpljivošću i preciznošću stvaraju čudesne slike inspirisane religioznim i mističnim motivima iz života Bude. Na slikama živih boja, neki od detalja nerijetko su rađeni tečnim 24 karatnim zlatom!
Na kraju dana posjetili smo Durbar square koji je okružen spektakularnom arhitekturom sa živopisnim motivima iz burne prošlosti Nepala i Kathmandua, izrezbarenim u drvetu. On je srce starog dijela grada jer je tu bila stara kraljevska palata. Sastoji se iz više trgova povezanih ulicama i alejama. Trgovi su opsjednuti uličnim prodavačima koji turistima nude sve i svašta od cvjetnih vjenčića do halucigenih opijata. Valjda zbog mog imidža i duge kose, meni su stalno prilazili dileri i nudili mi kupovinu hašiša i marihuane! Izgled ponekad vara, ali je teško bilo ubjediti ih u suprotno. >