Mera Peak (6654 m), Himalaya
Braco Babić, jan. 2010.


Silazak s vrha Mera Peak

27.10.2009. Dvanaesti dan smo u planini, a vrijeme je svaki dan sve ljepše, sunčano i vedro. Plan za danas je stići u Mosom Kharka. Znali smo da nas očekuje dugotrajno hodanje. Tempo je znatno ubrzan. Usput srećemo grupu veselih Škotlanđana koji idu na Mera Peak. Raspituju se o usponu na vrh. Kažu da na vrh idu samostalno, bez pomoći Sherpasa. Poželjeli smo im sreću i nastavili sa spuštanjem niz Hinku Walley. Lomatajući se riječnim koritom nakon punih 7 sati hoda stižemo u Mosom Kharka. Predveče u kuhinji Mićo je izvršio "puč" i preuzeo mjesto glavnog kuhara. Rezultat toga bio je ukusno kuhan grah koji smo u slast pojeli. Večeri su se pridružili i naši Sherpasi i pohvalili Mićinu vještinu kuhanja.

28.10.2009. Iz Mosom Kharka slijedi nastavak puta za Thuli Kharka. U početku idemo ivicom korita rijeke, a onda stazom "gore-dole" koju smo prošli put dobro upamtili do Tashing Ongma. Dalje uzbrdo kroz prašumu do Tashing Dingma. Tu ručamo i odmaramo se jer nas i dalje očekuje konstantan uspon. U Thuli Kharka stižemo nakon 8 h hoda u koje treba uračunati pauzu za ručak te nekoliko manjih za odmor. Veče provodimo u obližnjem lođu u društvu s Irancima.

29.10.2009. Danas je "udarni dan", trebamo preći dva visoka prevoja i spustiti se u Luklu! Iz Thuli Kharka krećemo s mnogobrojnim trekkerima i ekspedicionistima koji su kao i mi bili u pohodu na Mera Peak. Većinu od njih smo upoznali, usput se zajedno fotografišemo za uspomenu, razmjenjujemo mejlove i brojeve telefona. Možda se opet sretnemo, neki od njih kažu da bi voljeli da dođu kod nas i upoznaju naše planine. Mislim da bi imali šta pokazati. Poštujem velika svjetska gorja, njihovu zadivljujuću surovu ljepotu i tešku pristupačnost visokim vrhovima, ali naše planine su jedinstvene po ljepoti!
Po drugi put u razmaku od samo desetak dana ponovo prelazimo prevoje Zatrwa La i Zatrwa Og. Čim smo prešli posljednji prevoj laknulo nam je, dalje do Lukle sve je nizbrdica! Kasno poslije podne stižemo u Chutangu. Za vrijeme našeg odsustva ovdje se ništa značajno nije desilo. Ispred kolibe kod potoka i dalje je starčić rezao bambusovu trsku i od traka pravio korpe. Dječica su se igrala kao i prvog dana našeg boravka ovdje, a stariji se bavili "ugostiteljstvom", nudeći strancima osvježavajuće napitke. Na zemljanoj terasi poviše lođeva pravimo pauzu za ručak i duži odmor. Idući ka Lukli usput prikupljamo kamenčiće zanimljivih oblika za uspomenu na naš boravak u Himalayi. U Luklu stižemo nakon 9 sati hoda u koja treba uračunati dvije pauze za odmor i ručak u Chutangi. Nakon večere u restoranu "Paradise Lodge" držimo se dogovora od ranije i pivom "Everest" nazdravljamo osvajanje Mera Peaka! >