Mera Peak (6654 m), Himalaya
Braco Babić, jan. 2010.


Braco Babić, Sanja Mitrović i Redžep Grabus na vrhu Mera Peak (6654 m nv)

26.10.2009. Tokom noći bez prestanka je puhao jak vjetar. Budimo se u 02 h, u šatoru je prilično hladno. Najteže je bilo izvući se iz tople vreće. Oblačimo zaštitnu odjeću i na sebe stavljamo opremu za penjanje, navlačimo cipele i montiramo dereze, ovo nije lako izvesti u malom prostoru, iako nas je samo dvojica (Redžo i ja). U ruksake stavljamo minimum opreme, rezervne rukavice i kapu, termos s čajem, grožđice, čokoladu, keks... Ispred šatora formiramo dvije naveze, u prvoj su Angelo, Miloš, Aco, Jovo i Boba, u drugoj Nima, Redžo, Sanja i ja. Prije polaska ruke spajamo u kupu za sretan uspon! S nama ne idu Mićo i Sandra, odustaju od uspona zbog zdrastvenih problema. Žao nam je što ostaju, ali poštujemo njihovu odluku, život je ipak od svega najpreči!
Krećemo tačno u 03 h, koristimo čeone svjetiljke kako u mraku ne bismo promašili stazu koja vodi na vrh. Dok se penjemo lagano, u tišini, svako od nas se zabavio svojim mislima, brojanjem koraka, otkucajem srca, disanjem, mrdanjem prstima na rukama i nogama kako se ne bi smrzli. Razmišljam o cipelama koje mi je posudio Keno, prati ih legenda, za kratko vrijeme ugazile su snijeg na Ama Dablamu, Aconcagui, Mount Everestu i Mount Mc Kinleyu. Donoseći uspjeh i sreću onima koji su ih nosili, valjda će i meni, uzdam se u njih.
Prije puta u Nepal na rastanku Zeko je rekao da će jednom kad stigne snimiti dokumentarni film o njima. Scenarij je kako Bosanci u istim cipelama osvajaju vrhove u svjetskom velegorju!
Nakon 2 sata hoda vjetar je prilično utihnuo, zbog ovoga smo se obradovali, ako ovako ostane vrh je naš! U zoru je rumen obasjala himalajske vrhove. Nismo još ni izašli na vrh, a već smo bili počašćeni izuzetnim prizorom što vidimo pet od šest najviših vrhova na svijetu: Mount Everest (8848 m nv)-najviši, Kangchenjungu (8586 m nv)-treći, Lhotse (8516 m nv)-četvrti, Makalu (8462 m nv)-peti i Cho Oyu (8201 m nv)-šesti po visini.
Zbog razrijeđenog zraka sve češće pravimo pauze za predah. Izlazimo na zaravan s koje se vidi naš cilj. Do vrha je, kaže Nima, ostalo svega sat hoda! Prva naveza je prilično odmakla od nas, zbog toga se puno ne uzbuđujemo, svako ima svoj tempo, a vrh je tu na domak. Važno je da se mi odlično osjećamo i uživamo u razgledima! U podnožju vrha srećemo našu prvu navezu. Već su bili na vrhu i spremaju se za povratak u dolinu. Na polasku čestitamo im osvajanje vrha. Sam vrh je visok oko 50-60 m, strmine 60-70° i na njega se penjemo iz široke pukotine po fiksnom užetu. Na vrhu nas s osmjehom dočekuje Angelo. Nakon punih 6 sati penjanja razvili smo zastavu Bosne i Hercegovine koja se po prvi put zaviorila na Mera Peaku! Vjetar je potpuno stao i malo je otoplilo, tako da smo skoro pola sata uživali u razgledima s vrha. Osim poznatog "kvinteta" vrhova viših od 8000 m nv, s Mera Peak jasno se vide i vrhovi poznati po svojoj ljepoti: Nuptse (7861 m nv), Ama Dablam (6848 m nv), Pumo Ri (7161 m nv), Baruntse (7129 m nv), Chamlang (7319 m nv)... Mislili smo da agencije u svojim reklamnim prospektima pretjeruju s hvalisanjem pogleda s Mera Peaka, bili su u pravu, pogled je fenomenalan! Treba ovo doživjeti, a mi smo imali tu sreću!
S vrha silazimo oprezno jer se nesreće najčešće događaju pri povratku, kada umor učini svoje i koncentracija popusti! U High Camp silazimo u društvu s Angelom, Nimom i Milošem. Naši brižni Sherpasi dočekuju nas s vrućim čajem. U Khare stižemo u 17 h, prilično umorni nakon 14 sati hoda. Uveče u lođu proslavljamo uspon na vrh. Danas su na vrhu osim nas bili Rusi, Francuzi, Česi, Belgijanci i Iranci. >