Pico de Orizaba (5636 m)
Senad Rizvanović, jan. 2010.


Rub kratera Pico de Orizaba. Foto: Senad Rizvanović

Činilo mi se da smo jako brzo stigli do dijela koji se zove labirint i za koji smo mislili da će možda predstavljati neki problem, ali te noći sve je išlo glatko, pa čak i onda kada se Juan par puta izgubio pokušavajući da nađe prolaz. Ovaj dio bio je zahtjevan, ali činio mi se puno lakši nego predhodnog dana, možda zato jer smo konačno bili iznad dijela koji poznat po obrušavanju stijena. Pola sata poslije bili smo na početku toliko željenog glečera. Ovdje završava jedna, a počinje druga faza uspona, ne samo oblikom terena već i željom i potrebom da posljednjih 600 metara uspona bude drugačije i uzbudljivije. Yampa glečer počinje nagibom od desetak stepeni da bi posljednjih 150 metara dostizao nagib od nekih pedesetak stepeni. Dvije stvari koje sam doživo dok sam se penjao prema vrhu ću dugo pamtiti, prva je izlazak sunca koji je zapalio cijeli horizont u pravcu meksičkog zaljeva, a druga je kada je sunce već izašlo i napravilo sjenu na drugoj strani, sjenu savršenog konusa koji je predstavljao obrise Orizabe. >