Pico de Orizaba (5636 m)
Senad Rizvanović, jan. 2010.


Susret sa životinjama u regionu vrha je samo ovako, putem slika, jer su u stvarnosti iskorjenjene. Foto: Senad Rizvanović

Moji domaćini bili su Juan Carlos i njegov partner Edina, bosanka koja je rođena u Njemačkoj, a koja se obrela u Mexicu nakon što je upoznala Juana u Mendozi par godina ranije. Prije dolaska rekli su mi da ću biti smješten u hacijendi, mislio sam da je hacijenda kuća, možda malo veća, neću reći luksuznija, ali nisam očekivao da će to biti tvrđava iz 17 vijeka koja je bila korištena kao poljoprivredna zadruga i centar gdje je iskorištavano lokalno stanovništvo. Ove hacijende su dizajnirane i blagoslovljene od strane španskog dvora radi lakše i bezbolnije kontrole nad lokalnim stanovništvom. Posebnim deketom španskog kralja, opunomoćenici ili vlasnici ovih hacijendi ujedno su bili gospodari sve zemlje koja se nalazila oko hacijende. U Meksiku vlasnici ovih hacijendi zvali su se patroni (hacendado ili patrón), a ujedno, pored zemlje, bili su doslovno i vlasnici svih onih koji su živjeli na toj zemlji. Ove hacijende su zabranjene i ukinute prvim ustavom Meksika nakon okončanja revolucije 1917 god, ali osatci feudalnog sistema i danas su na djelu, naročito u ruralnim dijelovima zemlje.
Upravo gdje sam se nalazio, u malom zabačenom selu u centralnom Meksiku, nisam siguran da li se selo zvalo Huamantla ili nekako drugačije, ispod samog vulkana pod imenom La Malinche (4,461) koji treba biti naše prvo zagrijavanje za Orizabu. >