A u Švedskoj - nemiri!
Zgembo Zavraka , juni 2009
Tamo gdje su prave planine "daleko od očiju" (ali ne i daleko od srca) i tu se zna u čovjeka uvući nemir, tjerajući ga da traga za planinom u sebi i sobom u planini na drastičan način: uz pomoć stilskih figura ironije, komparacije, zajebancije...

'Bem ti tak'u prirodu

Mnoga djeca danas, ako i znaju da krava daje mlijeko, ne znaju kako. Misle da to krava dijeli kao i teta u prodavnici.
Lijepo platiš i dobiješ!
Mlijeko!
I onda im dovode krave u čaršiju i pokazuju odakle izlazi mlijeko kad se stisne.
Pojam priroda dijeli se istoj toj grupi zemljana na dvije kategorije: "bushes" na periferiji i parkovi sa uredno posijanim minama (čitaj, pasjim izmetom, fuj!). I kako takve ubijediti da iza tih šupljikata postoji nešto sasvim suprotno - prava priroda. Ali, iz velegrada je dug put do takve, i fizički i mentalno.
Onda, desi se ono "kad neće Hamo brijegu, hoće brijeg Hami". Izađeš u grad i tamo kuda moraš proći ispriječi ti se, zamisli, komad prirode. I ti, htio, ne htio, uđeš u prirodu, bukvalno. Čak prašumu...
Sunce prosijava kroz grane, sparno je, miriše ljetni vjetar, skontaš, to je propuh u tunelu koji nosi vještačke mirise jelovine, humusa i citrona, pod nogama opiljci i trijeske koje stvaraju ugođaj meke šumske staze. Duž tunela, ovaj... prirode, uredno postavljene oznake da homo urbanicus, var. ugursus ne bi zalutao na putu ka izlazu. Iz mnogobrojnih skrivenih izvora dopiru zvuci ptičijeg pjeva, klokota vode, vjetra...
Izađeš!
I kontaš...
'Bem ti tak'u prirodu! >