Planeta Hercegovina
Amer Mušić Čupo, juni 2009


Spust u suton perfektno utabanim snijegom. Foto: A. Mušić.

Nailazimo na spomenik umrlom planinaru iz Kaštela. Bio je mojih godina. Spomenik napravili planinari. Lijep gest. Gledam na visinomjer (altimetar) i on kaže... ništa! Baterija se umorila. Traži smjenu. Pa stvarno...
Vrijeme se stalno mijenja iz sunčanog u oblačno. U jednom momentu počinje padati snijeg. Nevjerovatno! Lijevi obraz šamara vjetar i ledi snijeg, a desni grije sunce. Šta sve nećemo doživjeti na ovoj turi?! Izlazimo na prevoj i pred nama se ukazuje sjeverna stijena Pločnog (2228m), sa okolnim vrhovima. Ima snijega tamam za ono zbog čega smo došli.
Ubrzo izlazimo na veći sniježni plato i već smo na skijama. Po običaju, povremeno skidamo skije da pređemo preko stijena i manjih šumaraka kleke, ali to je u sklopu zadovoljstva. Preskačemo pukotine u snijegu i po 15-tak metara duboke, pažljivo. Nije se šalit. Ne bi nas našli do kraja ljeta. Bacamo poglede na brid kojim smo se probijali prije 14 dana. Stvarno smo fulali, pa vidi koliko je daleko. I vidi one prokletinje, kleke. Uh! Eno i Vilinca. Okopnio. Ma, to sa ove strane. Druga strana mu je garant pod snijegom. >