"Dvanaest apostola"
Zdenko Marušić, feb. 2008
Ono što je danas dvanaest, za koju godinu može biti deset. Ali i trinaest, četrnaest...
Ništa nije bogom dato ovdje na kraju svijeta. Ne šalimo se, stvarno, evo nas na kraju svijeta...


Ogromne krijeste valova su raj za surfere (male tackice duž krijeste na slici), sve dok se ne pojave ajkule! Onda je to raj za ajkule!

- Kraj svijeta! Hm... Ne radi se valjda o Sudnjem danu! O čemu se radi, Zdenko, jarane?
- Pa... Stojite li ovdje gdje smo mi stajali, na mjestu gdje se iz tirkiznog plavetnila pomaljaju krijeste ogromnih valova po kojima jašu "mamci za ajkule" i koje nose "miris" dalekog Antarktika, šta biste drugo i pomislili nego - kraj svijeta. Tu je bog izgubio volju da kombinuje, ili mu je nestalo materijala. Dalje nema kopna, a ako pogledate kartu, vidjet ćete Antarktik nešto južnije (ne računajući Tasmaniju i tasmanske đavole zbog kojih se ta parcela u Pacifiku i ne računa kao ovozemaljska) kud je bog odletio šestog dana Geneze, da bi se sedmi dan, kao i sav normalan svijet, odmarao, znači, vidjet ćete da je Antarktik nedovršena slika. Stvarno! Samo bijelo! Ništa! Kraj! >