Moračke i Kučke planine
Braco Babić, dec. 2007.
"Beškeza, Đebeza, Bigeza, Štrungeza, Guzovalje...". Egzotike, tipično za ovaj dio Balkana, ne nedostaje, kao ni adrenalina: "Na vrhu nas je dočekala eskadrila krilatih mrava koji su nas svojim oštrim žaokama dobro izujedali, a kosa na glavi se nakostriješila od prevelikog elektriciteta, tako da je sve oko nas počelo da pucketa i svjetluca..."


Katun Ropušnica (1450 m nv), u pozadini Sinjajevina. Foto: Braco Babić

23.08.2007. Moračke planine - vrh Lukanje čelo (2049 m nv)
Iz Sarajeva polazimo rano ujutro Kenan i ja. Putujemo kolima preko Priboja, Bijelog polja i Kolašina do Manastira Morača (287 m nv) gdje nas čeka Zoran. Sa magistralnog puta Podgorica-Kolašin skrećemo prije tunela lijevo za selo Osreci (375 m nv). Do sela je asfaltirana cesta (3 km) a dalje do katuna Ropušnica (1450 m nv) vodi uska i krivudava makadamska cesta u dužini od 8 km. Prolazimo pored zaseoka Ravno, Vrta i Kruševlje i parkiramo na katunu Ropušnica. Valja istaći da se ovdje i danas intenzivno kao nekada gaji stoka "sitnog zuba" (ovce i koze) i "krupnog zuba" (goveda i konji), pri čemu se i stanovanju pridaje potrebna pažnja. Širom planinske zaravni mogu se naći dobro građene i održavane kolibe u kojima se u slučaju nevremena može skloniti. Domaćini nas pozivaju da svratimo na kafu, zahvaljujemo se na pozivu, žurimo jer smo u stisci s vremenom, planirali smo da se prije mraka vratimo sa Lukanjeg čela i isto veče stignemo na Kučka Korita. >