GRAND TETON Memorijal
Naim Logić, sept. 2006


Zijo sa postavljenom spomen pločom.

Zijo je uvijek bio veseo i nasmijan i pored svih nedaća koje su nas sve zadesile u zadnjih 15-tak godina. U njegovom glasu se uvijek osjećao životni elan. Nakon Adisove tragične smrti nestalo je osmijeha sa Zijinog lica. Jedva je govorio - kao da mu je dušu pritiskao neki ogromni kamen. Vratili smo se na Amphitheater Lake.
Uto začuh Ziju: "Sad bi moj Adis rekao: Hocemo li ovuda, fiu...?" propraćenu nečim kao zvižduk i pokazujući na jednu markantnu žljebinu iznad nas. Učinilo mi se ovo kao prvi znak da se Ziji jedva primjetno vraća životni elan.
Nakon jedanaest i po sati hoda vratili smo se do kola. Odvezli smo se u isti restoran gdje su svojevremeno Zijo i Adis boravili nakon uspona. Strana restorana prema Grand Tetonu bila je sva u staklu i pružala spektakularne poglede u smiraj ovog veličanstvenog dana. Zijo je bio zadovoljan onim što je danas odrađeno. Na trenutak mi se učinilo da se vraća osmijeh na njegovo lice. Nadam se da smo i mi pomogli u tome.
>

 

© Zone-2000