Mt. McKinley - dnevnik alpiniste
Edo Kajan,
2003 (Hvala Tani i Mofo-raji koji su omogućili objavljivanje
dnevnika)
Edo Kajan nam je ustupio svoj Dnevnik
ekspedicije Mt. McKinley 2003. Nakon čitanja sasvim realnije
gledamo na
(ne)uspjeh
ove ekspedicije, te smatramo da ga je bilo nužno publicirati.
Evo kako se ta ekspedicija odvijala dan po dan
Dugački
pristupni put sa Kahiltna glečera, preko grebena
West Buttress, na vrh Mt McKinley-a. |
NEKOLIKO
DANA PRIJE POLASKA
Putna nervoza. Oprema koju smo naručivali proteklih dana stiže
po rasporedu.
Zadnji komad treba stići dan prije našeg leta za Anchorage.
Šta ako zakasni?
Zdena i Kugla su oduševljeni tačnošću isporuke UPS-a i FEDEX-a.
Kažu u nas DHL od Sarajeva do Mostara putuje tri dana. Sve
završeno, hrana podjeljena, oprema kompletirana.
Telefoni zvone, stotine ljudi želi nam sretan put. Kuća puna
gostiju, više smo i prestali brojati koliko nas ima.
Bliži
pogled na najinteresantniji, a ujedno i najproblematičniji
dio cijele rute |
7.
Juni 2003 (Subota)
Jedva smjestamo torbe sa opremom u auto, izbacujemo jedan red sjedišta da sve
stane.
Dvoiposatna vožnja činila se dvostrukom zbog tereta koji nas je zatrpao.
Stižemo predviđenih dva sata prije leta. Zbog prekoračenja težine plaćamo samo
za jednu torbu, ostale nam kao opraštaju.
Polijećemo na vrijeme, imamo dva i po sata do Mineapolisa i još šest sati do
Anchorage-a.
Za pušače previše dug let. Kugla i ja koristimo kratku pauzu u letu u Mineapolisu
da zapalimo. Moramo opet kroz security, jedva stižemo na avion. Poslje nekoliko
sati smo iznad Aljaske, pokušavamo prepoznati Mt. McKINLEY među vrhovima ispod
nas.
Nagađamo, nismo sigurni.
Stižemo u tačno predviđeno vrijeme. Tražimo taxi do hotela. Treba nam kombi.
Hotel lošijeg smještaja nego smo očekivali. Ipak, u centru grada, na petoj
aveniji.
Ubacujemo torbe u sobu i žurimo da kupimo još koju sitnicu i vidimo grad.
Vraćamo se u hotel umorni i dosta kasno.
|
