Mt. McKinley - dnevnik alpiniste
Edo Kajan, 2003 (Hvala Tani i Mofo-raji koji su omogućili objavljivanje dnevnika)
Edo Kajan nam je ustupio svoj Dnevnik ekspedicije Mt. McKinley 2003. Nakon čitanja sasvim realnije gledamo na (ne)uspjeh ove ekspedicije, te smatramo da ga je bilo nužno publicirati. Evo kako se ta ekspedicija odvijala dan po dan


Dugački pristupni put sa Kahiltna glečera, preko grebena West Buttress, na vrh Mt McKinley-a.

NEKOLIKO DANA PRIJE POLASKA
Putna nervoza. Oprema koju smo naručivali proteklih dana stiže po rasporedu.
Zadnji komad treba stići dan prije našeg leta za Anchorage.
Šta ako zakasni?
Zdena i Kugla su oduševljeni tačnošću isporuke UPS-a i FEDEX-a. Kažu u nas DHL od Sarajeva do Mostara putuje tri dana. Sve završeno, hrana podjeljena, oprema kompletirana.
Telefoni zvone, stotine ljudi želi nam sretan put. Kuća puna gostiju, više smo i prestali brojati koliko nas ima.


Bliži pogled na najinteresantniji, a ujedno i najproblematičniji dio cijele rute

7. Juni 2003 (Subota)
Jedva smjestamo torbe sa opremom u auto, izbacujemo jedan red sjedišta da sve stane.
Dvoiposatna vožnja činila se dvostrukom zbog tereta koji nas je zatrpao.
Stižemo predviđenih dva sata prije leta. Zbog prekoračenja težine plaćamo samo za jednu torbu, ostale nam kao opraštaju.
Polijećemo na vrijeme, imamo dva i po sata do Mineapolisa i još šest sati do Anchorage-a.
Za pušače previše dug let. Kugla i ja koristimo kratku pauzu u letu u Mineapolisu da zapalimo. Moramo opet kroz security, jedva stižemo na avion. Poslje nekoliko sati smo iznad Aljaske, pokušavamo prepoznati Mt. McKINLEY među vrhovima ispod nas.
Nagađamo, nismo sigurni.
Stižemo u tačno predviđeno vrijeme. Tražimo taxi do hotela. Treba nam kombi.
Hotel lošijeg smještaja nego smo očekivali. Ipak, u centru grada, na petoj aveniji.
Ubacujemo torbe u sobu i žurimo da kupimo još koju sitnicu i vidimo grad.
Vraćamo se u hotel umorni i dosta kasno.

 

 

© Zone-2000