U dolinama se ogledaju planine


Sssvuuušššš.... (onomatopeja padajućeg kamenja), tjesnac Višnjevlje.

Gafa (malo o onom stanju kad nas jedna krajnost uzme pod svoje): Plivao sam prvi. Kanjon se sužavao, a voda je postajala sve dublja, tamnozelena, skoro crna... Bilo me je strah. Šta ako sam se uvalio u nevolju? Ništa. Sam sam to htio... Plivao sam, a oči, zjenice, bile su mi širom otvorene. U njima je normalan čovjek mogao prepoznati strah od nepoznatog. Moji partneri su se slično osjećali i plivali...
Pitam Dinnu da li snima. Ako ne budem imao dokaz da smo ga prošli, neću ni sebi vjerovati. Ne mogu pamtiti sve detalje ovog kanjona. Svijest mi je sužena. Mislim samo kad će se otvoriti, zidovi razmaknuti... (DANI 167, 168)


 

© Zone-2000