U dolinama se ogledaju planine


Rakitnica na izlazu iz Džehenema (pakla), jednog od zahtjevnijih dijelova kanjona.

Ovaj 1000m dubok kanjon svakako ne bi bio ovako vrtoglav da nije propinjanja kojim se planine Bjelašnica i Visočica otimaju ka svjetlu i visinama. I nekako se čini, gledajući doline odozgo (ili gledajući planine odozdo), da je ono drugo privlačnije. Ne počiva li to na onom univerzalnom dualističkom principu "komšijina trava uvijek zelenija"? Da, ali (subjektivno) sve dotle dok nas ono prvo ne uzme pod svoje pa nam ništa drugo i ne pada na pamet. Da vidimo šta je to protuteža ovoj prozračnosti i eteričnosti vrhova.

 

© Zone-2000